Mirjana Nova

Kad sam mala bila Jutrom sam se budila sretna U želji da se igram Sa djecom iz susjedstva. Igrali smo lovice, lopova i pandura Kauboja i indijanaca Pikulali se i igrali graničara. Kasnije se na školskom dvorištu igrali Crne kraljice, trčali i igrali školice. Tu i tamo bio bi dobar susjedov medo Kog bih sakrila iza kredenca Da se igram s njim kad ostanem sama I molila boga da ga danima ne traže natrag. Iza škole, uvijek je bilo vremena za igru Na livadi ili u dvorištu prijateljice S krpicama i bebama. Kasnije, igru su zamijenile Slobodne aktivnosti u školi Kroz sport, pjevanje i pisanje U literarnoj grupi. I tada sam se veselila i sretna bila. Sve dok jednog dana mnogo kasnije Kad sam već pri kraju fakulteta bila Nisam počela brinuti o svemu i svačemu. Tri desetljeća su prošla u brizi, Rješavanju svih problema i prepreka U mojoj glavi stvorenoj iz straha Tamo gdje ih nema i nije bilo, Ali su se manifestirali od i...

Noćas su se zvijezde poklopile Mjesec je uskim štapom sjajio Nebu dragom u lice obznanio Da došlo je novo doba. Epoha kad su svi sretni Totalnu amneziju na prošlost dobili Žive u vječnom sada i uče Kako da preuzmu kontrolu Ne za druge, već za sebe. Odabiru povjerenje u sebe i druge, Nema laži, samo ljubav vlada. I janje na pašnjaku sa lavom spava Pas i mačka najbolji su prijatelji, A ljudi su iznutra postali daltonisti. Drugim riječima, svi su po boji kože isti Još su postali altruisti, Vode brigu o bližnjemu. Svi sve imaju pa ne rade za plaću Već za više ciljeve po svom nahođenju. Radni dan ne postoji jer svi rade što vole Uživaju u njemu cijelo vrijeme I samo stvaraju ono za što su stvoreni. Noćas su se zvijezde poklopile. Besramno su ljudsku nevolju i jad U crnu rupu sklonile i zasjale jače Kao da srećom zrače, Te mjesecu mladom S jedne strane namignule A s druge strane crnim nebom Sjajnom zrakom suncu poru...

Onog dana Kad će mjera za vrijeme Biti sada Poklonit' ću ti sva srca svoja I godove svoje Za svaku želju tvoju Moja želja bit' će jasna k'o sjaj punog mjeseca Cijelo vrijeme Nebom će zvijezde ispisivati Stihove ljubavi Koji će padati i stvarati muziku Za šansonu na Mont Martru Trnci će mi tetovirati tijelo Počev' od ruba gornje usne Preko vrata, klavikule, srca Oblikujući list i latice cvijeta Sve do pupka, trbuha Tvoja želja pratiti će tetovažu mojih trnaca I stvarati nove oblike bilja po nahođenju tvojem Onog dana kad će sada vladati vječno Muzika ljubavi dodirivati će naša tijela Mladošću obavijena Zanos će vladati i davati si oduška Kroz kišu padajućih zvijezda U vječnom sada Nadoknadit' ćemo našu pustu prošlost Trnci će ispisivati tijela Dok se ne stope sa bujnim okolnim životom Mi se nećemo vidjeti više Od silnog lišća i cvijeća Tvoje ruke postat' će grane i tvoje lišće Milovat...

Kosa tvoja miriši na sijeno Oči tvoje previše su gledale u nebo Gubim se u njima i razum gubim I jedva čekam da ih ponovo vidim. Svo vrijeme i sve aktivnosti Samo su fasada za ono Dok te ne vidim, Ruku svoju u tvoju da stavim Nježno te poljubim i zagrlim. Pripijena uz tebe Neki poznat miris prirode ćutim Omađijana njime, dobro mi je Uvukao si mi se u kosti. Kad sam s tobom Ništa drugo ne postoji Moje srce postalo je tvoje Lagano ne znajuć' zaneseno Koračamo u budućnost svoju.

Noćas, ti što čezneš za Ljubavlju Noćas, ti što šalješ osmijeh Zvijezdama do neba Noćas polažeš nade u zapise na njemu Da ti suzom Sv. Lovre Ispuni davnu želju. Noćas se nadaš čudu, Sinkronicitetu. Al' zaboravljaš da tamo Na drugoj strani svijeta Tvoja ljubav je pod zlatnim Sunčevim svjetlom.

Nije važno što sada sam saznala Da cijeli život sam ti samo utjeha A ne ljubav prava. Izabrala sam biti čista ljubav Na putu svom i putu drugih. Gledajući iz drugog kuta To i nije problem moj. Ja volim otvorenog srca i bez uvjeta. Uzalud za tebe, kad nisam bila Ljubav pr(a)va. Ja sam samo utjeha tebi Djetetu svom sam prava prva ljubav Djeci u školi pravi uzor Nekome sam inspiracija i muza Ovih dana. Dobra je to kombinacija Kad se sve zbroji. Zrelost mi moja to govori Biti utjeha, ljubav, uzor i sreća nekom Bogatstvo je i dar s neba najveći. U sekundi su mi se kockice posložile. Kroz film mozaika života, Dobila sam uvid i znanje. Došla do odgovora na sva pitanja Neodgovorena svoja. U sekundi ti oprostila i skinula okove svoje I mirne duše mogu ti reći ovo Biti utjeha, ljubav, uzor i sreća nekom Bogatstvo je i dar s neba. To dobiva samo izabrana duša.

Srce moje srest ću te negdje jednog dana Veliko si i ljubavi puno baš po mjeri mojoj Imaš dva duboka ožiljka al te to uništilo nije. Neke široke površinske ogrebotine koje su te gušile Već davno su te pustile. Više od pola života tvoje srce čekalo je na me I sad sa tim životom čistog srca Dio si života mog i ljubav na prvi pogled. Tvoja ljubav puna je, nesebična i čista Kao i moja duša. Volim te srce puno moje, nesebično i čisto, Jer mi smo dvije srodne duše. Druga strana tvog srca još je čišća I malo po malo istina izlazi na vidjelo Da voliš me svakim danom sve više i više, I ja te ludo volim jer si duša moje duše.

Na dnu grudnog koša Tamo gdje se malo ulijevo smjestilo srce Temelji su ljubavi moje za tebe dragi Koje nitko srušiti i ugroziti ne može i neće. Znam da to je moje sretno mjesto Kojeg anđeli čuvaju kao nježan cvijet Od vanjskog svijeta i lažnih ljubavi U želji da se uvuku unutra i nered naprave. Unutra su komore koje svaka svoju boju ima Za sve vrste ljubavi što kroz život mi dolaze. Slažu se u temelje predaka mojih Kroz osnovne boje ljubavi prema prijatelju, Kućnom ljubimcu, cvijeću, suncu, Moru, ptici i svem živom,                          Do boje zastave, zvuka jezika, grba grada i države I sveg lijepog što u njoj ima i bit' će. Slažu se boje u komore srca moga i Zna svaka gdje joj je mjesto. Mjesta još puno ima jer to je krug energije Koja kroz spektar boja van isijava, Širi dugu oko mene i pršti, ljubavlju i mirom Isijava na tebe dragi i sve živo.

Kako je lijepo biti pjesnik Biti slobodan u umu i voljeti Voljeti sve i svakog i širiti mir i ljubav      I biti ljubav svakom slovu i riječi Biti ljubav sebi i drugima Širiti je krvotokom, stanicama, Zrakom, porukama, pjesmama, pričama Njome puniti baterije sebi i drugima I nesebično dijeliti disanjem, Pisanjem, u živo i internetom. Kako je lijepo biti ljubav nekome, Davati ljubav drugima i ništa ne očekivati Samo u tom osjećaju ljubavi uživati I bivati I širiti mir i dobro na zemlji cijeloj Kako je lijepo biti pjesnik Biti voljen i voljeti sve živo.

Tramvaj zvan ljubav Upravo je prošao svečano ukrašen bijelim mašnama tramvaj bez broja, Ispisan imenima ljubavi Maja & Luka. Unutra su sjedili i stajali gosti u svečanim haljinama i odijelima nasmiješenih lica mašući  začuđenim pogledima onih vani. Pogledala sam vozača. Sretno se osmijehnuo a moja ruka poletila je u znak pozdrava. U jednom dijelu tramvaja bijelila se mladenkina haljina u mnoštvu tamnih boja. Nisam je uspjela bolje vidjeti. Tramvaj  ljubavi projurio je sjevernom stranom pruge prema zapadu, Prečkom. Sretno vam bilo početno putovanje tramvajskom prugom vašeg zajedničkog života Maja i Luka! Vjerujem da vas očekuju još mnoga prijevozna sredstva na zajedničkoj cesti vašeg životnog puta, no ovakav provoz kroz grad je za mnoge bio viđen prvi puta. Čestitam vam i na tome!

U potrazi za srećom život ti podari cestu Pospe je malim i većim kamenčićima Da vidi koliko si odan potrazi Postavi prepreke i brda Da vidi koliko si uporan Planine da vidi odustaješ li Rušenje prepreka u potrazi za srećom Nekome je velika stvar Dok je drugima stvar u malim stvarima Istina je sasvim treća Sreća je u nama I to još uvijek ne zna svak' Bore se mnogi za sreću Trče za njom, muče se, padaju i penju A ona je tu, strpljivo čeka Da je dotaknemo mišlju Šifru njenu otključamo rječju Uživamo s njom kroz svoja djela Dijelimo je tada drugima i Širimo mrežu sreće dotičući jedni druge Pomažemo da im rastu krila I bivamo sve sretniji i veći na toj životnoj cesti

Kad bi ti bio na mome mjestu Smijao bi se često Uživao svakom stanicom svojom Slušajući njene riječi i gledajući geste Upijao tu mladost i ljepotu njenu Osluškujući svoje i srce njeno Kada bi samo bio na mom mjestu Vrijeme bi stalo u inat svemu Da zapiše sjećanja za budućnost njenu U kojem srce joj živi Kada bi bio na mom mjestu Radost bi ti tekla venama Znao bi što ona zna i osjeća I bio bi sretan čovjek u svemiru Kad bi ti bio na mom mjestu Kamena bi srca opjevala pjesmu A život tvoj i njen bi dobio smisao Jer pronašli bi dio davno izgubljenog sjećanja Kad bi ti bio na mom mjestu Njena potraga za neobjašnjivim bi prestala Našla bi odgovore na licu mjesta Kad bi ti i ja zamijenili mjesta Otključala veliku tajnu koju joj sudbina sprema Kad bi ti bio na mom mjestu Da li bi tada istinski ona bila sretna Kada bi ti bio na mom mjestu To ne znamo sada ni ti, ni ona, ni ja.

Prihvaćam tko sam. Mislim da znam koja je moja uloga. Vraćam moć koja mi pripada A koju su si posudili drugi. Ustajem svaki dan i napravim nešto za sebe, Nešto od čega mi rastu krila. Nešto od čega sjaji moje unutarnje svjetlo, Nešto što će i drugima osvjetljavati put. Možda sam to ja sama, ona iznutra Koja me vodi i koja sve zna. A ova izvana treba samo da se izvješti Da je slijedi.

Prije mjesec dana isto sam tako bila sama Pa umjesto da uživam, puno radnih zadataka si dala. Dok na kraju premorena, povrijeđena, na strogom Mirovanju silom prilika nisam završila. Opečena tim iskustvom, radim samo nužno, Ionako me kralježnica još i sada boli. Zato se izlažem suncu, a ne usisavaču i mopu. Ima dana sutra, nedjelja je u toku. A još k tome, Na godišnjem sam odmoru. Nikud mi se ne žuri, Sve će doći na svoje.

Možete vi oblaci i vjetre Gore na nebu prijetiti nama na zemlji Al' moju radost ništa i nitko Pomutiti ne može i neće. Nema straha kad ljubav u srcu vlada. Prijeteći oblaci, gromoglasni gromovi, Munje i oluje, debele kiše, Sve mora proći od ljubavi silne. Razići se, stati, nestati na neobjašnjivi način. Mogu se pratiti razni vremenski programi I aplikacije razne… Ja znam da zaštićena sam, voljena i Ljubav sama. A to je najjača sila na svijetu. Sve drugo nije joj do koljena, samo sjena. I nebo i zemlja na mojoj su strani. Hvala ti ljubavi što si sa mnom Što me činiš snažnom, sretnom, punom volje i Slobodnom. Bit je u finom balansu između Ljubavi prema sebi i ljubavi prema svemu. Kada te nebo voli, tada i zemlja te podržava Pa oluje i leda iz neba nema gdje ti stojiš Na svo čuđenje svih oko tebe…

Cvatem k'o Gospina trava u livadi Dok čitam ljubavnu poeziju I pretvaram se na kraju ljeta u Melem i lijek za tijelo i dušu tvoju. Riječi su odraz srca i duše poeta I ima tu svašta iz muškog kuta. Pored duše i uma tu je i želja ljuta, Što normalno je za čovjeka. Iz pera poetese riječi me u srce taknu, Suza mi kane niz obraz iz oka i pomislim Pa zar uvijek cmoljit moram… Danas na radiju ljubavne pjesme puštaju. Sama ih slušam dok ručak kuham S velikom ljubavlju za sebe i njega. S velikim guštom uz svečano priređen stol Jer svaki dan je praznik i nagrada u umu mom, Pojedem ručak ljubavi kakvog još nisam jela, Uzmem čašu bijelog vina i odem leć na terasu. A ono… nedjeljna tišina. Samo sjenice prhću oko mene i viču ci-ci Tražeći mrvice hrane u okolici. Tu i tamo čuje se zveket bešteka i tanjura. Dok susjedi blaguju, nazdravljam čašom Finog vina – Živjela Mirjana, živio Život!

Vjetar me nježno dotakne, prostruji kroz mene A sunce me malo jače pecka, ta 14h je. Oblaci se izmakli, brzu mijenu na nebu prave Grupiraju se prebrzo, čas su bijeli, čas tamni. U toj silnoj žurbi   par kapljica na mene spustili. Ne bojim se da ću morat' bježat, Sunce me voli i ja njega. Evo već se nebo plavi u jednom dijelu, a Bumbar i leptir svojim letom pozdravljaju me. Čuvam za njih lavande svoje i neću ih orezat' još. Oko čega bi pčelice i oni letjeli Kada i ruža sada na parove razbroj's ima. Daje mi sunce ono što trebam, Skidam sunčane naočale i uživam Dok drugi na prozoru spuštaju rolete. Duboko udahnem čist i svjež zrak Opran noćašnjom kišom, Ležim na ležaljci suncem okupana, Pišem, čitam, uživam i bivam. Živjela opuštajuća nedjelja!

Ti   znaš da te volim, zar ne? Iako ti to ne govorim U dubini duše valjda znaš Da ću učiniti za tebe sve Ako me lijepo zamoliš. Ima dana kad' planem i Ljutim se na tebe, al' Brzo se ispušem i prođe me. Nism zlopamtilo i ti to znaš, Iako često me testiraš. Ti znaš da te volim, zar ne? Naše ceste su dosad išle skupa Sad nam je još jedino isti smjer A prijevozna sredstva su druga. Dokle ćemo moći tako razdvojeni Ponekad naći se na nekoj točki puta, Biti dovoljno zadovoljni i sretni Da ne tražimo ljubavi drugdje. Slobodan si strijelac u znaku. Nikad te za uzde nisam držala Jer ljubav voli slobodu; sad te Čak volim više i razumijem. Znam da tražiš ono nešto; Čar života i slobodu, jer znaš Da sve je prošlo prebrzo I nisi stigao upoznati cestu. Ti znaš da te volim zar ne!

I u Požegi na izletu S kolegama iz zbornice Srca su mi se ukazala. Srca me prate svuda To mi je kao neka nagrada Uz pozitivno iščekivanje života Zbog života u sadašnjem trenutku Prihvaćanjem svega kako je I uživanja u svemu Bez predrasuda i osuđivanja. Srca su se prosula Meni pred očima Nakon izlaska iz muzeja Putem prema busu    Prije odlaska na ručak K starom fenjeru . Već kod prvog srca Srce mi je poskočilo i pomislim Sad ću fotku Ani poslati, No kad ono nakon deset metara Desetine crvenih srdaca Bačenih s nekom sretnom namjerom Možda nekom tek vjenčanom paru Pokazuju smjer sada sretnim očima.  Kao Alisa u zemlji čudesa Slijedim ih i smiješkom se čudim A srca na mojoj majici žutoj Srebrnim sjajem zahvaljuju Thank you!         Uskoro smo stigli do busa Vođeni sretnim srcem našeg dragog Vođe puta, poštovanog ravnatelja Radovana Te za 25 minuta stigli do...

More mi u duši More mi je suđeno. U sukošanskoj marini Sa kineziolozima na ručku Pismom Dalmacije i Crnim vinom na usnama. Pogledom na bijele jahte Usidrene na plavom tepihu Što se mreška pod Laganim maestralom. Nije u šoldima sve Kaže pjesma, no bez njih Ne bi bilo ovog našeg druženja Gdje se pamte ovi krasni trenuci Kad nas pjesma i ples povedu I brišu razlike u godinama. Sve u svemu divno druženje U konferencijskim dvoranama Gdje upijamo naputke Ministarsta znanosti i obrazovanja, Slušamo izlaganja radova kolega Po određenim granama. U slobodnom vremenu Kroz druženje na kavama, Kupanju u moru il' bazenu, Uživanju na popodnevnom suncu Il' noćnoj šetnji starom jezgrom grada. More mi je suđeno, More mi u duši. Zadar ima cijelu mene Kroz ljetovanja od djetinjstva Do odrasle dobi, Kroz zeta i kći Koji sad' žive tu. Zadar ima cijelu mene Preko pjesničkog festivala Millenium I Riječ ...

Noćno crkutanje     15.06.2019.   4h Noćas ptice nisu spavale Cijelu noć su se dogovarale. Kosovi su se zorno izražavali, Sitne ptice pojem svojim tminom odzvanjale. Svitanjem pred jutro Brzinu i zvuk glasa pojačavale Veselom pjesmom novi dan pozdravljale. Blaga svježina svu noć zamah im dala; Neočekivanu radost i slobodu One pjesmom i letom kroz zrak slavile. Zvukom novi dan dogovarale. Obznanile svoje planove svima javno Da ne bi bilo u nekom trenu zabune. Uz puni mjesec koji nisko pred svitanje Između zgrada svoje srebro prosijava, Ta Božja stvorenja divno su noćas Cvrkutom, žamorom, zovom i pjevom Slavila život, dok im jutro Nije osvanulo novim izazovom.

Smirujuća čežnja Noć u dubokoj tišini Nemiri pred put što ne daju spavat' Dodir druge duše i tvoje ruke Iz sna me bude Želim da mi ljubiš usne Dok ponovo ne usnem. U predahu tišine Skidam lančić oko vrata Nikakvi utezi ne trebaju mi sada. Olakšanje i blagi dašak svježine Udahom mi uđu u tijelo Valom me preplave i prevarom sna Utonu još dublje u mene. Tvoje ruke i moje usne Ostaju prazne i same sa sobom Dok dahovi nam se isprepliću U različitom ritmu Osjećaju jedno drugog Kroz smirujuću čežnju. Tu smo a nismo tu. Galaksijama udaljeni Svatko u svom svemiru biva Dok snovi se stvaraju Kojih nismo svjesni,   a Duše putuju dok se negdje Slučajno ne sretnu.