Cvatem k'o Gospina trava u livadi
Dok čitam ljubavnu poeziju
I pretvaram se na kraju ljeta u
Melem i lijek za tijelo i dušu tvoju.
Riječi su odraz srca i duše poeta
I ima tu svašta iz muškog kuta.
Pored duše i uma tu je i želja ljuta,
Što normalno je za čovjeka.
Iz pera poetese riječi me u srce taknu,
Suza mi kane niz obraz iz oka i pomislim
Pa zar uvijek cmoljit moram…
Danas na radiju ljubavne pjesme puštaju.
Sama ih slušam dok ručak kuham
S velikom ljubavlju za sebe i njega.
S velikim guštom uz svečano priređen stol
Jer svaki dan je praznik i nagrada u umu mom,
Pojedem ručak ljubavi kakvog još nisam jela,
Uzmem čašu bijelog vina i odem leć na terasu.
A ono… nedjeljna tišina.
Samo sjenice prhću oko mene i viču ci-ci
Tražeći mrvice hrane u okolici.
Tu i tamo čuje se zveket bešteka i tanjura.
Dok susjedi blaguju, nazdravljam čašom
Finog vina – Živjela Mirjana, živio Život!