Smirujuća čežnja
Noć u dubokoj tišini
Nemiri pred put što ne daju spavat'
Dodir druge duše i tvoje ruke
Iz sna me bude
Želim da mi ljubiš usne
Dok ponovo ne usnem.
U predahu tišine
Skidam lančić oko vrata
Nikakvi utezi ne trebaju mi sada.
Olakšanje i blagi dašak svježine
Udahom mi uđu u tijelo
Valom me preplave i prevarom sna
Utonu još dublje u mene.
Tvoje ruke i moje usne
Ostaju prazne i same sa sobom
Dok dahovi nam se isprepliću
U različitom ritmu
Osjećaju jedno drugog
Kroz smirujuću čežnju.
Tu smo a nismo tu.
Galaksijama udaljeni
Svatko u svom svemiru biva
Dok snovi se stvaraju
Kojih nismo svjesni, a
Duše putuju dok se negdje
Slučajno ne sretnu.