More mi u duši
More mi je suđeno.
U sukošanskoj marini
Sa kineziolozima na ručku
Pismom Dalmacije i
Crnim vinom na usnama.
Pogledom na bijele jahte
Usidrene na plavom tepihu
Što se mreška pod
Laganim maestralom.
Nije u šoldima sve
Kaže pjesma, no bez njih
Ne bi bilo ovog našeg druženja
Gdje se pamte ovi krasni trenuci
Kad nas pjesma i ples povedu
I brišu razlike u godinama.
Sve u svemu divno druženje
U konferencijskim dvoranama
Gdje upijamo naputke
Ministarsta znanosti i obrazovanja,
Slušamo izlaganja radova kolega
Po određenim granama.
U slobodnom vremenu
Kroz druženje na kavama,
Kupanju u moru il' bazenu,
Uživanju na popodnevnom suncu
Il' noćnoj šetnji starom jezgrom grada.
More mi je suđeno,
More mi u duši.
Zadar ima cijelu mene
Kroz ljetovanja od djetinjstva
Do odrasle dobi,
Kroz zeta i kći
Koji sad' žive tu.
Zadar ima cijelu mene
Preko pjesničkog festivala Millenium
I Riječ iznad svega
Do 28. ljetne škole kineziologa
Republike Hrvatske
Gdje ovih dana sudjelujem.
More mi je suđeno, more mi u duši…