Kad sam mala bila
Jutrom sam se budila sretna
U želji da se igram
Sa djecom iz susjedstva.
Igrali smo lovice, lopova i pandura
Kauboja i indijanaca
Pikulali se i igrali graničara.
Kasnije se na školskom dvorištu igrali
Crne kraljice, trčali i igrali školice.
Tu i tamo bio bi dobar susjedov medo
Kog bih sakrila iza kredenca
Da se igram s njim kad ostanem sama
I molila boga da ga danima ne traže natrag.
Iza škole, uvijek je bilo vremena za igru
Na livadi ili u dvorištu prijateljice
S krpicama i bebama.
Kasnije, igru su zamijenile
Slobodne aktivnosti u školi
Kroz sport, pjevanje i pisanje
U literarnoj grupi.
I tada sam se veselila i sretna bila.
Sve dok jednog dana mnogo kasnije
Kad sam već pri kraju fakulteta bila
Nisam počela brinuti o svemu i svačemu.
Tri desetljeća su prošla u brizi,
Rješavanju svih problema i prepreka
U mojoj glavi stvorenoj iz straha
Tamo gdje ih nema i nije bilo,
Ali su se manifestirali od iščekivanja.
Ne tako davno odlučila sam da je svijet
Siguran za mene,
Da je sve dobro u mom životu.
Ujedno, prihvatila sam promjene i
Stekla povjerenje u sebe i druge.
Sada se opet budim sretna i zahvalna jutrima
Jer je stvaralačka energija krenula mojim venama
A život mi podario puteve sa dobrim ljudima
I srcima na mojoj životnoj stazi.
Sretna sam jer divim se, zahvalna sam
I volim sve živo i dobro.