Mirjana Nova

Na   južnom rubu brda Gornjeg grada bijeli se već četiri stoljeća Gornjogradska gimnazija. Mojem srcu jako draga jer otvaram njena teška zelena drvena ulazna vrata skoro svakog dana tridesettri ljeta. Na prvom katu s pogledom na Trg Katarine Zrinske, Gradec, zvonik crkve Sv. Marije i katedralu, nalazi se moje carstvo – dvorana i kabinet za TZK. Susjedi joj Dverce, kula Lotrščak i crkva njenih đaka Sveta Katarina. Hvala Isusovcima koji su je osnovali u napuštenom dominikanskom samostanu i do 1773. g. vodili je i njome upravljali po naučnoj osnovi „Ratio studiorum“. Hvala caru Leopoldu I čijom je poveljom 100 godina prije dobila naslov Akademije i prava sveučilišta, tako da s ponosom danas kažemo da su u ovim našim prostorima počeci Sveučilišta u Zagrebu. Nastavni jezici razni tu su se učili. Prvi je bio latinski, pa kasnije materinji na kojem su se učile prirodne znanosti, zatim njemački za vrijeme Bachovog apsolutizma. G...

Pluća su mi puna ljubavi a u šalici od kave opet vidim srce. U mojim kostima živi srž od ljubavi. Čak i otisak od žličice ostavlja trag srca pa i neko slovo…neki trag… Samo nebo zna… Bez obzira na kišu, u mom biću vlada mir. Od rominjanja kiše čujem prekrasnu muziku. Kao da mi kaže budi tu, miruj, uživaj i uđi u sebe, dozvoli da te preplavi sreća. Osjeti je, udahom osvijesti, malo zadrži i izdahom izbaci. Ta čestica sreće nek se dalje kreće te svakog kog pogodi, valom preplavi, duboko transformira i neprimjetno i polako lakoću postojanja i življenja podari. To želim svima a ne samo bližnjima! Jer svi smo jednako vrijedni, stvoreni iz ljubavi i ljubav nas prati dok smo živi, samo treba znati osvijestiti sebe i to. Na nama je da učimo i rastemo kao cvijeće i drveće i sve živo koje svoju svrhu ima, a svemir će nam podastrti put, dati putokaze, poslati ljude i događaje u naše živote s namjerom da nam ispuni d...

Stavi novčić na ljubav i nježnost Zavrti rulet jako i čvrsto Nek' se vrti brzo, brzo. Znaš da sve se dešava s razlogom Objašnjavat' sada nema smisla Sve znaš i osjećaš sve u vrtlogu života. Brzinu i smjer mijenjat' ne želiš više Nek' se dogodi što se dogoditi mora Na crnom polju izdržati treba. Nek' se vrti brzo, brže Novčić sreće po ruletu kruži Crveno polje tu i tamo takne. Al' duša nadu u srcu nosi. Slučajan dodir u djeliću sekunde Veliku snagu i toplinu ima. Impuls magije kroz nježnost U trenu se rodi. Rulet života još uvijek se vrti Polako zaustavlja se na crvenom polju Gdje novčić označi ljubav i nježnost. Na kraju svega život nosi svoje. U ruletu života ljubav i nježnost Mjesečevim srebrom ispisuje ime tvoje.

U stalnoj smo potrazi za nečim boljim zdravijim, ljepšim. Nikud nećemo otići dok ne ispunimo svoju sudbinu. Zato zastani, pogledaj, opusti se. Da li su to tvoje želje, koraci? Ako treba, kreni u rikverc i vrati se na cestu svoju. Osvijesti što ti je važno što te veseli i tamo kreni s ushićenjem samo čekajući znak i priliku pravu. Prepoznaj i iskoristi je i ispuni sudbinu svoju.

Prošlost nas svugdje okružuje i dohvaća Na svakom koraku, unutra i vani, Sjećamo se prošlosti svoje kroz razne stvari Oku vidljive i srcu drage. Ostavljamo trag prošlosti svoje da nas podsjeća Na lijepe dane i vremena samo nama znana. Bili smo mlađi i sve dobre nade u srce su stale. Zašto je to tako kad bitno je ono sada. I nema veze što vani kiša pada. Ta jesen je. Bitno je ono unutra. Zato živi sada i slušaj srce. Igra života igra se sada. Igraj je vedro, veselo Kao nikada do sada. Raščisti police od prošlosti svoje Višak stvari pokloni, recikliraj i Mjesta napravi za neke nove. Okreni   se onome što voliš, Pjevaj i pleši, svjesno i odgovorno Igraj igru života uživajući u svemu. Sada je dobro kako bi moglo biti… Zato živi sada, slušaj srce, duboko diši, Veselo igraj života igru kroz korake svoje duše.

Ja sam breakerica Treba mi odmor od loših odnosa Loših veza Politike i obaveza Ja sam breakerica Ništa više ne moram Ne trebam Ja se samo   odmoriti želim Odmoriti od nepotrebnih poslova Poziva Pregleda Raznih sastanaka Bezveznih čekanja Na svim mogućim mjestima Na bolja vremena Na ljude Događaje Na sve i svašta Ja sam breakerica Treba mi odmor od svega

Vukovar je grad heroj. Mnogi civili i borci u njemu su pali. Oni preživjeli gadnih se strahota nagledali. Do zrelih godina zakrpali su rane. Da li se danas netko pita Kako im je i gdje su sada? PTSP za kojeg se tada nije znalo Ostavio traga na svakom Kao rupe od granata na Vodotornju herojskog grada. Bliže se ti dani kad tuga mnoge obavije Sjećanja naviru i nikom lako nije Nositi se sa gubitkom, traumom i bolom. Prošlo je od tada vremena mnogo. Grad heroj pomalo obnovljen i danas stoji Toranj ponosno gleda i čeka neka nova vremena I pita se zar je to sve? Svijest vaša gdje je i vrijednosti prave? Mimohodi sjećanja mirno u crnini prolaze Uz plamen svijeće prošlosti se bude, Sagorijevaju u tuzi sa suzom u oku I ostavljaju trag na duši k'o vosak na svijeći. Pale se na tisuće svijeća u Vukovarskoj Na spomen pada herojskog grada, Čitaju se govori, No puževim korakom idu promjene. No Vukovar se neda, Bori se i dana...

Izložba s dušom - Zagrebačkim ulicama U Galeriji specijalne policije Od iznenadnog šoka, dragosti, ponosa, Tuge sa srećom pomiješane do AHA- efekta Kad vidjela sam gdje sam na kraju došla. Nisam ni znala da postoji to mjesto. U Janičinim objavama moje oči Čitale su i vidjele samo …Policija. No podsvjest je sve vidjela i lijepo me vodila. Prvo me doma obukla u crnu haljinu Iako stalno izbjegavam tu boju. Oblačim je samo kad moram Jer me podsjeća na one dane Kad sam ostala bez mojih dragih. Vidim gomilu ljudi u dugačkoj dvorani Sa osvjetljenim slikama na zidu. Zbog toga sam i došla, pomislim. No tijelo me vuče nalijevo za pogledom prvim. Neobjašnjivo magnetizirana kamenim pločama Približim se jednoj crnoj u sredini. Ima ih u dva reda; zlatna slova blješte na njima. Dah mi stao, srce poskočilo od tuge i radosti, Oči se zasuzile dok čitam Damir Klasnić. Ajme Damire, osjećam da si tu sa mnom. Okinem jednu fotku na br...

Sjećajući   se mojih dragih Koji s nama više nisu Pravim nove mostove u mislima. Mislim na bližnje i drage Koji sada boluju i nije im lako. Plamen svijeće na stolu Za njih sada dogorijeva. Nek' spali taj plamen Njihove tegobe i bolesti, Svjetlost njegova nove misli i nadu Nek im usadi u mogućnost nemogućega. Toplina njegova nek' im srca ugrije Kroz vjeru da osnaže svoj duh klonuli. Ta energija plamena nek' se širi svjetlosnom brzinom i Obasja zlatnom bojom sva bolna mjesta njihova tijela. I k'o led što smiruje i vrelinu hladi Nek' se otopi i nestane netragom sve Kao da toga nikad nije bilo. Samo ostaci neizgorenog voska i Crnilo fitilja nek' se vide. Sve drugo nestaje u žaru plamena Na Dan svih svetih. Amen!