Pluća su mi puna ljubavi
a u šalici od kave opet vidim srce.
U mojim kostima živi srž od ljubavi.
Čak i otisak od žličice ostavlja trag srca
pa i neko slovo…neki trag…
Samo nebo zna…
Bez obzira na kišu,
u mom biću vlada mir.
Od rominjanja kiše
čujem prekrasnu muziku.
Kao da mi kaže budi tu,
miruj, uživaj i uđi u sebe,
dozvoli da te preplavi sreća.
Osjeti je, udahom osvijesti,
malo zadrži i izdahom izbaci.
Ta čestica sreće nek se dalje kreće
te svakog kog pogodi, valom preplavi,
duboko transformira i neprimjetno i polako
lakoću postojanja i življenja podari.
To želim svima a ne samo bližnjima!
Jer svi smo jednako vrijedni,
stvoreni iz ljubavi i
ljubav nas prati dok smo živi,
samo treba znati osvijestiti sebe i to.
Na nama je da učimo i rastemo
kao cvijeće i drveće i sve živo
koje svoju svrhu ima, a
svemir će nam podastrti put, dati putokaze,
poslati ljude i događaje u naše živote
s namjerom da nam ispuni
davno skrivene želje.