Gornjogradska gimnazija

Na  južnom rubu brda Gornjeg grada

bijeli se već četiri stoljeća Gornjogradska gimnazija.

Mojem srcu jako draga jer otvaram

njena teška zelena drvena ulazna vrata

skoro svakog dana tridesettri ljeta.

Na prvom katu s pogledom na Trg Katarine Zrinske,

Gradec, zvonik crkve Sv. Marije i katedralu,

nalazi se moje carstvo – dvorana i kabinet za TZK.

Susjedi joj Dverce, kula Lotrščak i crkva

njenih đaka Sveta Katarina.

Hvala Isusovcima koji su je osnovali

u napuštenom dominikanskom samostanu

i do 1773. g. vodili je i njome upravljali

po naučnoj osnovi „Ratio studiorum“.

Hvala caru Leopoldu I čijom je poveljom

100 godina prije dobila naslov Akademije

i prava sveučilišta, tako da s ponosom

danas kažemo da su u ovim našim prostorima

počeci Sveučilišta u Zagrebu.

Nastavni jezici razni tu su se učili.

Prvi je bio latinski, pa kasnije materinji

na kojem su se učile prirodne znanosti,

zatim njemački za vrijeme Bachovog apsolutizma.

Gornjogradska gimnazija danas posjeduje

najstariju prirodoslovnu zbirku koju je 1852. g.

utemeljio Franjo Tkalec.

Mnogi posjetitelji mogu je vidjeti i razgledati

i ove godine u Noći muzeja krajem siječnja.

Mnoge promjene u nazivu i programu

proživjela je moja Gornjogradska gimnazija.

Bila je u prošlom stoljeću klasična i realna.

Od 1945. devet godina je bila VI ženska gimnazija.
1954. g. postaje mješovita.

Ukida se 1977. i postaje Ugostiteljsko-hotelijerski centar

u kojem sam 1987. počela raditi.

1991. ponovo postaje Gornjogradska gimnazija,
a danas je zaštićeni spomenik kulture.

Danas 25.11.2019. iako u turbulentnim vremenima

što se nastavnika i njihovog položaja tiče,

otvaramo kabinet za hrvatski jezik pod nazivom Matoš.

Antun Gustav Matoš bio je nestašan momak

koji je sjedio u tadašnjim klupama,

upijao tadašnje znanje i ostavio trag na klupi

i pisanu riječ za mnoge naraštaje.

S ponosom spominjem da su se ovdje školovali i

radili mnogi akademski, sveučilišni profesori,

znanstvenici, javni i politički djelatnici.

A. G. Matoš je dobio kabinet hrvatskog jezika,

a što će dobiti ostali kao August Šenoa,

Miroslav Krleža, Vatroslav Lisinski, Vatroslav Jagić,

Ante Starčević, Ivan Kukuljević Sekcinski,

Stjepan Radić, Janko Drašković, Izidor Kršnjavi,

Tituš Brezovački, Tadija Smičiklas, Dragutin

Domjanić, Milena Marić, pokazat će vrijeme.

Vrijeme je u ova zadnja tri desetljeća pokazalo
i iznjedrilo poznata imena iz današnjeg svijeta

glazbe, umjetnosti, politike i javnog života
koji su se školovali ovdje: Martina Filjak,
Edina Pličanić, Tibor Naglić, Antonija Šola,

Filip Juričić, Enes Vejzović, Kristijan Potočki,
Mislav Bago, Ivana Brkić, Barbara Vid, Ivan

Čorkalo, Margareta Mađerić, Maro Srezović, Mario Veneti

i mnogi drugi danas vrijedni i znani ljudi.

Svaki dan 646 učenika i 56 profesora i ostalo osoblje

ostavlja svoj trag u Gornjogradskoj.

Budućnost će pokazati bisere sadašnje prošlosti.