Mirjana Nova

Dopodne je moje vrijeme Pomislim u sitne noćne sate Kad probudim se,   jer Vani puni mjesec sja. Pijem vodu jer žedna sam I kiselinu protjeram iz grla. Razmišljam o svemu i svačem Samo da ponovo zaspem. Ali ni da kapci se zatvore, A kamoli san da dođe. U razmišljanju i muci, Maglovito kroz prozor bez očala Jedna zvijezda neprimjetno sja. I uhvatim je pogledom i mišlju Čas je smajlić na nebu, Kad zaškiljim, čas točka što sja. Kapcima oštrim pogled i Razmišljam o stotinama godina Unaprijed i sada. Smajlić, točka, budućnost, sada… Ona je tu i kad sunce sja, Samo ne vidim je tada ja. Vježbam očima i razmišljam, Polako ko u mrežu utonem, Ko beba u dubokom snu nestanem.

Pišem jednu životnu U kojoj ljubav pobjeđuje I penkalom ispisujem dušu Dok pravo crveno pero Ko' uskličnik u žutoj vazi miruje. On je podsjetnik na volju, Namjeru i ispunjenje želje; Na poklon, na radost, život, Na ljubav, na vjeru, na anđele Prijatelje, na oprost i sebe. Pišem jednu životnu U kojoj ljubav i tuga šuruju. Vrijeme nitko vratiti ne može I zato pamet u glavu i s ljubavlju U umu kreni korakom prvim. Nek'  tvoja djela budu djela ljubavi. Tada pogriješiti nećeš I srce će ti biti na mjestu. Blaženstvo će preplaviti strah i ljutnju I sve će doći na svoje mjesto. Pišem jednu životnu U kojoj ljubav pobjeđuje!

Pogled u nebo, oblaci razni, U daljini Sljeme se vidi, Sunce me mazi. U sobi orbitrek me zove I muzika što laganini svira. Ali ipak vani je ljepše, Vjetrić što mi kosu dira. Kad se sve to zbroji Pogađate šta se dobi. Uživati na suncu Uz knjigu i štivo lako San je čovjeku svakom. Odmak u glavi od žurbe svake Svima nam to fali. Usadili si mi uvjerenja neka Da uspješan je onaj što puno radi I stalno nekud juri. Al'  kad bi svi znali Da najveće je blago Vrijeme što polako curi. . Zastali bi na tren i osluhnuli Prvo svoje misli i srce, Pa onda okolinu. U srcu i umu promjena se desi Pa se mijenja i okolina. Toplina u srcu, u umu mir I zadovoljna okolina. Sve dobro, leptirići u paru lete Vrana što po krovu nešto traži, Pas što odmara u garaži, Cvijeće što buja i raste, Pčele što zuje i lete, Vjetrić što svuda prođe i Sve dotakne. Sunce što zaobišlo oblake i Ugodno miluje, Ljudi što malo stali na lopt...

Baš si veliko i čvrsto, Pravi oslonac za moju glavu, Točnije bradu. Na plaži ispod ručnika i karimata Držiš mi bradu Kao rupica na stolu za masažu. Baš si drago srce kameno Što si mi pola sata Udoban položaj dalo. Da moj nos slobodno diše Dok svijest mi ode u slatke snove. Sad bi najradije uzela te doma. Al si malo preteško i preveliko, Pa ću te slikat' za uspomenu I u tom obliku ponijeti kući.  

Svaki kamen potpis ili pečet ima. More, zrak il život mu ga dalo… I cijeloživotnu priču ispisalo. Ovo srce na vrhu veliko je i snažno. Baš ga je milina gledat Kako je ponosito i važno! Kad ga izbliza pogledaš Svakakve on ožiljke nosi… Na susrete razne i strasne I u dnu neku duboku ranu nosi I nikome neda da u nju dira. To je veliko srce što sve bi ti dalo, Samo nemoj pitat što u rani skriva.

Vjetar je drveću kao majka koja češlja svoje dijete prije spavanja. On tako nježno češlja listopadno drveće… Prvo pročešlja   tanke grančice na samom vrhu i rubu drveta i skida listove i raspetljava, čisti zaostale „mrtvace“ kad zapuhne jače. Vjetar im nježno šapuće jesensku uspavanku prije zimskog sna. On im priča za vrijeme lijepog sunčanog dana, tmurnog kišnog dana i uspavljuje i gladi koru svih grančica i grana, a lišću prenosi tisućljetne stihove o smjeni dana i noći, tisućljetne priče o smjeni godišnjih doba, o rastu i razvoju njihovog roda. Vjetar pomaže pticama u njihovom letu. On je ležaj i pruža odmor velikim i malim krilima na njihovom selidbenom putu. Usmjerava ih i daje koordinate da sigurno stignu na svoje odredište. Vjetar požuruje i tjera oblake, spaja male u veće, prenosi im priče od svog početka do susreta sa njima, daje informacije o susretu ptica i nadolazećih aviona i sve u svemu uvlači se svugdje i na sva mjesta. Kad se razljuti čis...

Osvanuo je novi dan Proljeće je krenulo pravo Vrapci u ljubavnom cvrkutanju Živost probuđenom jasminu daju. Roza boje pupići bubre i polako se otvaraju Na tankim grančicama breskve Dok zumbuli polegli teške roze glave Istegli vratove na nabujalu travu. Zadnja zimska kiša i solika Nastojale ih zatrti neki dan Bijesno uz vjetar pokazujući Tko je još neko vrijeme glavni. Al danas proljeće svom puninom slavi Svježim mirisnim zrakom Odzvanjuju ptičji glasovi Slaveći Vesne, Kristijane, Vlaste, Slaveći novodošlo proljeće.

Toliko ljubavi na svijetu… Koliko kamenih srdaca na plaži ima… Samo gledaj, oćuti i traži Jer tko gleda, vidi i nađe Srodnu dušu u tijelu nekom. To tijelo može biti puteno,   podatno i sexy   I imati srce puno i meko. Ima i malih slomljenih srdaca Što netko ih je nehotice oštetio, Al ipak trajnu štetu nanio. Teško je takvom srcu pomoći I obnoviti ga, nadoknaditi gubitak. To samo srce mora shvatiti Da nije samo i jedino takvo. Samo se mora malo okrenuti, Odmaknuti… I svoju novu srodnu dušu dotaknuti. Tada će sretno i cjelovito biti I čvrsto spojeno s novim srcem Dalje živjeti. Mirjana Nova

Srce moje srest ću te negdje jednog dana Veliko si i ljubavi puno baš po mjeri mojoj. Imaš dva duboka ožiljka al' te to uništilo nije. Neke široke površinske ogrebotine koje su te gušile Već davno su te pustile. Više od pola života tvoje srce čekalo je na me I sad sa tim životom čistog srca Dio si života mog i ljubav na prvi pogled. Tvoja ljubav puna je, nesebična i čista Kao i moja duša. Volim te srce puno moje, nesebično i čisto, Jer mi smo dvije srodne duše. Druga strana tvog srca još je čišća I malo po malo istina izlazi na vidjelo Da voliš me svakim danom sve više i više, I ja te ludo volim jer si duša moje duše.

Prekrasan je dan, treba se maknuti van. Priroda zove, proljeće u ružama i drveću pupa. Jaglac u teglici - 8. martovski poklon viče Posadi me djevojče. Oprani veš želi van na sušenje. Svi jutarnji   kućni rituali su gotovi Vrijeme je sad da se krene vani. Moj dragi po običaju zalego nakon doručka Tijelo mu umorno nakon napornog radnog tjedna. Neka u miru odmori dušu i tijelo A ja odoh veselo u vrt među voćke i cvijeće. Loni je od ranog jutra vani Gušta u svakom trenu ovog proljetnog jutra. Znaju životinje bolje od ljudi Gdje treba biti u kojem trenutku.

Dok vjetar vani bjesomučno puše, Zastani i odmori se; Dok dragog na motoru srcem ceste zovu, Zastani i odmori se; Dok popis poziva i poruka na papiru čeka, Odmori se. Dok u glavi bubnja i tlak u žilama raste, Odmori se. Od sada na dalje, prihvati sve kao dar života I odmori se od tuge, suza i tjeskobe. S radošću i osmijehom prihvati darove Što ti ih život donosi; I usput malo zastani i odmori se U svom miru i bivanju u sadašnjem trenutku.

Sinoć u KULTURNOM CENTRU MESNIČKA u sklopu zagrebačkih večeri poezije KULTURE SNOVA i urednika Zdravka Odorčića uz nastup gostiju iz Varaždina-pjesnika Dražena Dragovića i Nenada Slukića, te drugih pjesnika i poetesa, zahvatila nas je energija ljepote zajedništva, ljubavi i davanja djelića sebe. Svi smo mi sinoć bili dar nekome. Svaka stanica u meni je upijala Vaše riječi i izričaj vaše duše. Svaka stanica uživala je u Vašoj kreativnosti, davanju i ljubavi. Svaka duša iz svog izvora Daje sebe i dio svog života i Stvara energiju koja se miješa Među sve nas, i daruje nas, Oplemenjuje naša srca i spaja nas Nevidljivim nitima stvarajući Svjetlosne kugle oko naših umova I čvrstu mrežu neraskidivih valova I impulsa oko naših srdaca. Povezani smo i dar smo jedni drugima. Aplauzom to potvrđujemo, veselimo se I podrška smo ljudima koji su u potrebi. Aplauzom dajemo, prihvaćamo i potvrđujemo Svoje riječi, ljubav i energiju kojom smo pov...

Popevali bumo dok sunce ne zajde Seli si bumo pod brege naše… Muzika klape Intrade me ljulja u laganom ritmu snažnih emocija. Okolne zgrade ukrašene lampicama hvataju valove sreće publike u ovo fašničko veče. …nisam ja nisam te sriće. Još jednom šapni joj ja te ljubim …da tvoje usne me liče… Nisam ja nisam te sriće… Plješću ushićena srca energijom ljubavi. Ruke u zraku mobitelima hvataju ljepotu frekvencije koju samo duša osjeća. … Samo je more moje znalo di mi je vrime stalo što mi je srce taknulo. Zvonik načulio uši, anđeli na križu podignuli krila i slušaju što im jeka donese. …da nije bilo tvog pogleda ne bi ništa… Da nisam slučajno te sreo tad… …jer ti si obrisala svaku bol iz oka   mog… I sve brži ritam vjetrić nosi u visine uz zvižduk iz publike i ljubav iz srca Klape Intrade. U ritmu polke juškaju maske …da nije ljubavi, ne bi svita bilo Ni mene ni tebe, ni mene ni tebe Moja bajna vilo. To nisu vesla moje brodice, v...

Čovječe, koje moćne aute voze Ove današnje žene. Od banke do Zare u Ilici U nekih tridesetak metara Pet velikih crossovera Idu polako jedan za drugim, A u svakom od njih – vozač žena. Stvarna slika ovog današnjeg Vremena. Bome su se dobro izjednačile s Muškarcima. U ovih zadnjih sto godina Na mala vrata polako ali moćno Ušle su u sve pore današnjeg društva. Moćno i suvereno vladaju Tamo gdje rade i obitavaju. A neke cijeli svijet oduševljavaju Jer iskreno žive i pokazuju Svoju srdačnost i istinsku žensku stranu. One se ne srame i ono su što jesu Velike, pravedne, pametne, Lijepe, sposobne, empatične I moćne žene današnjih dana.

Kažu mi da se previše dajem Rukama, prstima …, kažu. Da se previše zatvaram U predjelu prsiju I neku tugu nosim oko srca. Kažu mi da pustim, otpustim Sve   staro i vrijednosti u kojima sam rasla. Kažu … krivnja je to, …pusti. Okreni se sebi, kreći se, upoznavaj i druži. Dužnosti se riješi, puno toga svijetu si dala. Još kažu…život je lijep, uživaj u njemu. Malo sad davaj sebi… kažu. Kroz te dvije kapi života što ti osta' Budi sebi važna i vrijedna. Slušaj glas u sebi i znat ćeš najbolje Kako i kome, osjetit' ćeš…kažu mi. Sve je čisto, savršeno i lagano, Samo slušaj i gledaj oko sebe…i kreni. Ja to osjećam i znam, Ne trebaju mi reći. No, čuvši; malo si brže sve osvijestim, Napravim odluku, plan i krenem. Hrabro laganim korakom kako me srce vodi.

Nakon dva odbijena poziva sama je krenula u šetnju oko Jaruna. Toplo obučena za četiri stupnja bez vjetra, uz pratnju sunca, srednje brzim korakom krenula je prema zapadu. Kada je zakoračila na zebru ispred nje je prošao bijeli auto sa natpisom ispod vratiju – život je opuštanje. Voljela je te poruke koje joj u pravom trenu dođu. Dilema je riješena. Samo hodanje i opuštanje. Što manje razmišljanja. Gledanje i uživanje. Prošla je kraj konjičkog kluba. Dvije djevojke usporedno su jahale i razgovarale. Ona bi se više povezala sa konjem, pomislila je.  Nastavila je dalje, udaljujući se od ljudi i buke. Osjetila je mir u sebi, pod nogama, u krošnjama drveća, u vrani koja je tiho sjedila na grani. Tišina je bila čudesna na sredini livade uz mnoštvo starih drveća. Na izlasku sa nje, ukazala se nova poruka na reklami na ogradi –   mi laganini. I ona nastavi laganini vraćajući se kući. Za fit formu treba se potruditi – kaže jumbo plakat. I organizirati...

Te usne ljubit će medeno Te oči gledat' će sunce svog života A kosa će vijorit' na slobodi svojoj Cijeli svijet će biti njen U punini daha prožetog ljubavlju Ona će plesati ples nekog novog života I sretna biti svaki dan u sadašnjosti svojoj Nikoga ne treba da joj korake vodi Sama će znati živjeti u svojoj slobodi

Izvana ništa nije važno, Sve će proći; sve je u mijeni, Al' ono važno je u meni. Znanje, ljubav, mir, sreća U dubini bunara Čuče u meni. U nekom slijedu i ravnoteži, Samo ja mogu ući u te dubine I to dati svijetu i sebi.

U kući ovoj punoj uspomena Zidovi odašilju energiju Mame, tate, brata moga. Ona stoji obnovljena s novim krovom, Fasadom, prozorima i vratima. Spremno upija sunce za nove ljude Za idućih pola stoljeća. Sve je novo i lijepo, Samo sunca ima manje Zbog narasle preko puta zgrade. Ugodna tišina opušta tijelo i um Dok ne dođu novi stanari I ne podignu buku i energiju Na novi, življi nivo. Stoji kuća i priča neku novu priču Iz ovog stoljeća s novim dvorištem I biljem, energijom kućnog ljubimca I velikom ljubavlju sadašnjih vlasnika.

Lijepo je voljeti i biti voljen Lijepo je sretan i bezbrižan biti Lijepo je dijete u srcu biti Lijepo je sve to spoznati I tome vjeran ostati. Lijepo je za to se iznova truditi I svaki dan zahvalan biti. Svjedočiti još jednom rađanju sunca, Lijepo je osmijeh darivati I svjestan novih prilika imati. Lijepo je živjeti energijom srca I s lakoćom ljubav spoznavati. Lijepo je ljubav širiti, imati, Davati, dijeliti, umnažati. Lijepo je lijepo se tako osjećati i biti. Lijepo je snažan duh imati, Pozitivan i mudar biti. Lijepo je svjestan u trenu biti I prave prilike iskoristiti, Lijepo je život u bajku pretvoriti.