Vjetar je drveću kao majka koja češlja svoje dijete prije
spavanja.
On tako nježno češlja listopadno drveće…
Prvo pročešlja
tanke grančice na samom vrhu i rubu drveta i skida listove i
raspetljava,
čisti zaostale „mrtvace“ kad zapuhne jače.
Vjetar im nježno šapuće jesensku uspavanku prije zimskog
sna. On im priča za vrijeme lijepog sunčanog dana, tmurnog kišnog dana i
uspavljuje i gladi koru svih grančica i grana, a lišću prenosi tisućljetne
stihove o smjeni dana i noći, tisućljetne priče o smjeni godišnjih doba, o
rastu i razvoju njihovog roda.
Vjetar pomaže pticama u njihovom letu. On je ležaj i
pruža odmor velikim i malim krilima na njihovom selidbenom putu. Usmjerava ih i
daje koordinate da sigurno stignu na svoje odredište.
Vjetar požuruje i tjera oblake, spaja male u veće,
prenosi im priče od svog početka do susreta sa njima, daje informacije o
susretu ptica i nadolazećih aviona i sve u svemu uvlači se svugdje i na sva
mjesta.
Kad se razljuti čisti i nosi sve pred sobom i tada se
zove Orkan, Vihor ili Tajfun.
Kad je nježan, mekan i poletan zove se Lahor.
Kad je vruć ime mu je Fen, a kad se spušta sa sjevernih
visokih brda prema jugu zove se Bura.
Ima i onog koji voli more, igra se s valovima, trči za
njima, tjera ih da se zapjene i zalete na obale i grebene, a kad se previše
zaigra i izgubi kontrolu, zove se Jugo i
mnogima uzrokuje glavobolju.
Vjetar je slobodan i sve dotakne, dira vlati trave da se
razmakne i bolje raste, dira ljude, miluje ih po kosi, ljubi po vratu, puše im
u lice i oči i često im kaže „Tko mi šta može!“