Preskoči na glavni sadržaj

Samoborski fašnik i Klapa Intrade





Popevali bumo dok sunce ne zajde
Seli si bumo pod brege naše…

Muzika klape Intrade me ljulja u laganom ritmu snažnih emocija. Okolne zgrade ukrašene lampicama hvataju valove sreće publike u ovo fašničko veče.

…nisam ja nisam te sriće.
Još jednom šapni joj ja te ljubim
…da tvoje usne me liče…
Nisam ja nisam te sriće…

Plješću ushićena srca energijom ljubavi. Ruke u zraku mobitelima hvataju ljepotu frekvencije koju samo duša osjeća.


Samo je more moje znalo di mi je vrime stalo što mi je srce taknulo.

Zvonik načulio uši, anđeli na križu podignuli krila i slušaju što im jeka donese.

…da nije bilo tvog pogleda ne bi ništa…
Da nisam slučajno te sreo tad…
…jer ti si obrisala svaku bol iz oka  mog…

I sve brži ritam vjetrić nosi u visine uz zvižduk iz publike i ljubav iz srca Klape Intrade. U ritmu polke juškaju maske
…da nije ljubavi, ne bi svita bilo
Ni mene ni tebe, ni mene ni tebe
Moja bajna vilo.

To nisu vesla moje brodice, već to su ručice moje Marice…
Ta te ta, ta te ta, Marice…plješću ručice
Samoborci piju vino z lonci,
Laj, laj, lajla, lajla, la la

Dotakli su duše.

…večeras je naša fešta, večeras se vino pije,
I nek se igra nek se piva
Jer tko ne piva Dalmatinac nije.

I sve brži ritam vodi do…Večeras …
I sad usporenim ritmom vibrira cijelo tijelo, trnci prolaze u dubine, krvotokom idu stihovi …
…nije meni nikad dosta, prilipa si moja vila,
Opet će nas naći skupa bila zora…
Ja bi opet tija s tobom gledat zoru kako sviće.

Ni meni nije dosta ove ljepote duha gdje duša uživa. Hvala vam Klapa Intrade.

Dira me, dira, ta muzika, te riječi, ljulja moje tijelo i suzu u oko stavlja.

Al' Hrvatsku sine voli…
I još netom vedrije
…samo sa tobom ja sam sretan bio…
…ne mogu te prestat ljubit
Moja je ljubav nepobjediva
Di su tvoje lipe oči nestale?
Ti si mi sve, srcu mojem najdraže
Di su tvoje lipe usne,
Još su meni sve
Od njih vitar ne odustaje…

A nama vitar malo rashladio tijelo, pa sad na glavu stavili perike
i uz muziku za kraj odšetali u ritmu u obližnji kafić na kremšnite.



Samo za tebe učinit ću sve,
Za tvoju ljubav,za tvoje sne
Jer ti si ljubav, ljubav života mog…

I na kraju bila sam te sreće i uhvatila trenutak u restoranu gdje sam se sa Tomislavom Bralićem fotografirala i osjetila širinu i lakoću postojanja jednog velikog srca.
Hvala, hvala, hvala.




Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe