Preskoči na glavni sadržaj

Samoborski fašnik i Klapa Intrade





Popevali bumo dok sunce ne zajde
Seli si bumo pod brege naše…

Muzika klape Intrade me ljulja u laganom ritmu snažnih emocija. Okolne zgrade ukrašene lampicama hvataju valove sreće publike u ovo fašničko veče.

…nisam ja nisam te sriće.
Još jednom šapni joj ja te ljubim
…da tvoje usne me liče…
Nisam ja nisam te sriće…

Plješću ushićena srca energijom ljubavi. Ruke u zraku mobitelima hvataju ljepotu frekvencije koju samo duša osjeća.


Samo je more moje znalo di mi je vrime stalo što mi je srce taknulo.

Zvonik načulio uši, anđeli na križu podignuli krila i slušaju što im jeka donese.

…da nije bilo tvog pogleda ne bi ništa…
Da nisam slučajno te sreo tad…
…jer ti si obrisala svaku bol iz oka  mog…

I sve brži ritam vjetrić nosi u visine uz zvižduk iz publike i ljubav iz srca Klape Intrade. U ritmu polke juškaju maske
…da nije ljubavi, ne bi svita bilo
Ni mene ni tebe, ni mene ni tebe
Moja bajna vilo.

To nisu vesla moje brodice, već to su ručice moje Marice…
Ta te ta, ta te ta, Marice…plješću ručice
Samoborci piju vino z lonci,
Laj, laj, lajla, lajla, la la

Dotakli su duše.

…večeras je naša fešta, večeras se vino pije,
I nek se igra nek se piva
Jer tko ne piva Dalmatinac nije.

I sve brži ritam vodi do…Večeras …
I sad usporenim ritmom vibrira cijelo tijelo, trnci prolaze u dubine, krvotokom idu stihovi …
…nije meni nikad dosta, prilipa si moja vila,
Opet će nas naći skupa bila zora…
Ja bi opet tija s tobom gledat zoru kako sviće.

Ni meni nije dosta ove ljepote duha gdje duša uživa. Hvala vam Klapa Intrade.

Dira me, dira, ta muzika, te riječi, ljulja moje tijelo i suzu u oko stavlja.

Al' Hrvatsku sine voli…
I još netom vedrije
…samo sa tobom ja sam sretan bio…
…ne mogu te prestat ljubit
Moja je ljubav nepobjediva
Di su tvoje lipe oči nestale?
Ti si mi sve, srcu mojem najdraže
Di su tvoje lipe usne,
Još su meni sve
Od njih vitar ne odustaje…

A nama vitar malo rashladio tijelo, pa sad na glavu stavili perike
i uz muziku za kraj odšetali u ritmu u obližnji kafić na kremšnite.



Samo za tebe učinit ću sve,
Za tvoju ljubav,za tvoje sne
Jer ti si ljubav, ljubav života mog…

I na kraju bila sam te sreće i uhvatila trenutak u restoranu gdje sam se sa Tomislavom Bralićem fotografirala i osjetila širinu i lakoću postojanja jednog velikog srca.
Hvala, hvala, hvala.




Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije