Preskoči na glavni sadržaj

Intermezzo u spavanju







Dopodne je moje vrijeme
Pomislim u sitne noćne sate
Kad probudim se,  jer
Vani puni mjesec sja.

Pijem vodu jer žedna sam
I kiselinu protjeram iz grla.
Razmišljam o svemu i svačem
Samo da ponovo zaspem.

Ali ni da kapci se zatvore,
A kamoli san da dođe.
U razmišljanju i muci,
Maglovito kroz prozor bez očala
Jedna zvijezda neprimjetno sja.

I uhvatim je pogledom i mišlju
Čas je smajlić na nebu,
Kad zaškiljim, čas točka što sja.
Kapcima oštrim pogled i
Razmišljam o stotinama godina
Unaprijed i sada.

Smajlić, točka, budućnost, sada…
Ona je tu i kad sunce sja,
Samo ne vidim je tada ja.
Vježbam očima i razmišljam,
Polako ko u mrežu utonem,
Ko beba u dubokom snu nestanem.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe