Mirjana Nova

Nebo plavo kao da smo na moru. Bijeli oblaci ispod brzo ga zastiru. Golubovi u paru lete i kad slete zajedno šeću po pijesku gdje različitih uzrasta predškolska djeca se igraju i kreću. Vrapčići u blizini žvrljaju. Kosovi se lijepo razgovaraju. Cijeli park odjekuje ptičjim pjevom, žamorom djece i pokojim povikom nekog roditelja. Moja Loni nešto umorna danas, teško diše i legla da se odmori kraj svoje klupice u bajkovitom mjestu našeg dalmatinskog parka. Svake minute pristižu nova djeca i sve je veća graja u parku. Mi bi polako van na mirnije mjesto. Pivnica Medvedgrad bila bi idealno mjesto. Pojesti fine pržene lignje, popiti čašu "gričke" i uživati u sunčanom trenu uz smijeh i žamor dva francuza stola do mene.

Ponekad bacim pogled u šalicu netom ulivene crne kave,  spazim neke figure i one me  inspiriraju pa iz mene krenu stihovi. Tako je prošlog ljeta nastala ova pjesma u dvorištu moje kuće  pijuckajući kavu u prošaranom hladu ispod brajde i okružena mirisom lavande i raznog cvijeća. Ja sam sanjar Al nisam mjesečar. Iako je ljubav svuda oko mene Ja sam orao što voli visine I velika prostranstva. Sve mi je slobodno. Al ima jedna osoba Što budno pazi na mene. Prekrivena velom tajne Otmjena, ponosita i gorda, Misterioznim pogledom me prati.

Srca u oblacima putuju i Amorove strelice na zemlju bacaju. Pa čije oko škicne gore, Kroz šarenicu oka do amigdale putuju, Putem neurona do hopofize, preko kralježnice Do srca. Samo nemoj umu (egu) dozvoliti da se uplete, Jer onda ništa od ljubavi čiste, Već samo uvjet ovaj il onaj, Predrasude i zapreke. I začas ode život sretan i voljen Nekom drugom u sretne ruke. Zato pametan budi, intuiciju poslušaj i Čistog srca ljubavi punog, Zemljom kroči da radost i veselje budeš svima I u svojoj slobodi ljubav dijeliš. Ona će ti se u raznim oblicima i stostruko vratiti. Ti samo uživaj, prepoznaj i uhvati priliku I ako treba u zadnji vagon vlaka uskoči!

Dvorana puna mirisa proljeća. Čudno, kako to život ponudi zadnji dan uoči đačkih proljetnih praznika. Noćas se ispadala kiša, prošlo je podne i sunce se blještavo ogleda na svakom pročelju i prozoru gornjogradskih zgrada. Očekujem đake 1. a razreda na zadnji sat ovog mog zadnjeg radnog dana uoči praznika. I fini miris ozona ispunjava me i osvježava. Inače, ovdje je uvijek zagušljivo i nedostatak kisika. Prije se nisu dali otvoriti prozori greškom građevinskih  izvođača radova prije deset godina pa sam godinama bila "kao bez kisika". Kako su dečki tek ovih dana dobili novu garderobu,  dosad su se presvlačili u dvorani pa je i to pridonijelo zagušljivosti zraka.   Baš je lijepo, mirisno i veselo sada. Prpošna energija veselih prvašića neopterećenih životnim tegobama, veselo trče, igraju loptom,  badminton i otpuštaju nakupljene stresove od raznih predmeta do sada. Vesela cika, zvonki glasovi uz pokoji jači udarac lopte - baš ...

Zadnja tri dana zima se neda Svima poručuje da ona još vlada Pa snijegom, niskim temperaturama i vjetrom Pokazuje tko je u ovo doba glavan. A mi bi sunce, cvijeće, toplinu, Željno skinuli tople jakne i kapute I gledali kako se šume, Parkovi i travnjaci zelene… Al za to se još malo pričekati mora, Odati počast zimi što je do zadnjeg dana Bila svoja i nije se proljeću dala. Pa sa velikom zahvalom i dubokim naklonom Otpustiti važan i smiren period godine Koji svoju ulogu u prirodi i čovjeku ima. Odmarati, smireno se pripremati Za nešto novo, veselije i puno života. Mećava vani pahulje vija i nosi, Visoku vlagu i sivo crne boje S bjelinom da ukrasi, jer zna da Sve brzo prolazi i da se na kraju Bar još jednom potvrdi.

Petak je Danas postim Ne namjerno Ništa mi se ne jede Tako se osjećam I to poštujem. I moj pas danas neće jesti Ona je živi odraz mene Kao da sve tegobe moje Preuzima na sebe. Trinaest godina i tri mjeseca Visoke godine za zlatnog retrivera Samo puno spava u odnosu na prije Pregledala sam je i dobro je. Dok nam se ne otvori apetit Pit ćemo vodu i time tijela očistiti Usput spremam stan Svjesna sam svoga tijela, emocija I vjerojatno čistim um usput.

Proljetno čišćenje Počela sam čistit kuću od suvišnih stvari i Krenula od terase vani. Bacila uvenulo cvijeće i stare tegle. Ušla unutra i zapalila svijeću Da smognem snagu, volju i hrabrost Pobacati prošlost i stvari koje ničemu ne služe, Ostaviti samo neke lijepe uspomene Koje su još danas dio mene… Ne ide to brzo, već polako. Bar je meni tako. Usput i u umu rješavam se svega Kao kad uključim CC Cleaner na PC-u. Baš mi danas došlo čišćenje života Izvana i iznutra. I odmah se osjećam puno bolje iznutra A izvana sve je ljepše, prostranije. Napravila mjesta za nove stvari i ljude.

Danas je prvi dan proljeća i poezije Kažu da je danas važno biti pozitivan, ne se žaliti ni na koga, valjda da nam taj period godine  bude isto pozitivan. Mislim da je važno svaki dan biti pozitivan i osjećati se dobro jer samo smo mi odgovorni za naše emocije i što ćemo sa njima napraviti. Neki puta je dobro sve negativno otpustiti, ne dozvoliti si da se zakačimo za udice i negativne emocije koje nam bacaju drugi ljudi. Važno je biti zahvalan za sve što nam se događa, osvijestiti ljepotu života i onda kada je drugi žele svojim postupcima umanjiti. Njima oprostiti, a sami nastaviti pozitivno ići svojim putem ... Jedna od mojih dnevnih ili jutarnjih zahvala: Dnevna zahvala Hvala na jutrošnjem ponovnom rođenju Hvala na obnovljenom tijelu  Hvala na djeliću sreće u srcu koja me pokreće Hvala na zdravom umu i dobrom funkcioniranju Hvala na pozitivnim mislima iako sa...

Mirna i staložena sjedim u hodniku Vinogradske bolnice i čekam UZV srca. Naručena u 9 sati. Moje sestre Nade nema, radi popodne. Oboružana strpljenjem i nadom da se moja uputnica nije zagubila, slušam prozivke i čekam već više od sat vremena. Da sam bar knjigu neku ponijela. Internet sam već na brzinu pregledala. Pomalo mi zima i zebu me noge. U hodniku nema grijanja, ni radijatora. Svakakvih sudbina ovdje oko mene ima. Sad bi dobro mi sjela jedna fina vruća crna kava. Stolci ultra neudobni, a drvena daska na zidu u živac me dira i izaziva bol između lopatica i trnjenje ruku. Evo zove me medicinska sestra i ja se odazovem glasno ko u vojsci "stižem" i žurno uzimajući svoje stvari pogledom pratim gdje treba da idem. Tokom pregleda doktor kaže "Vi ste zdrava žena", a ja u sebi "Pa da, to i želim!" I na glas zahvalim. Sad već doma u opuštenoj atmosferi, uz puno cvjetnih buketa od promocije i zlat...

U ponedjeljak, 19.03.2018. imala sam drugu promociju svoje prve zbirke pjesama "Zov srca i duše" u knjižnici Bogdana Ogrizovića. Hvala voditeljici Jasni Kovačević na organizaciji tog mog događaja i svim djelatnicima, naročito Željki koja me lijepo dočekala, predstavila i pomogla u realizaciji promocije. Osjećaj zadovoljstva svojim izlaganjem i brojem prisutnih koji su uveličali cijeli događaj traje još i danas. Zato hvala svima, mojim najmilijima, prijateljicama i prijateljima, kolegama, rođacima, bivšim đacima, njihovim bližnjima, susjedima, znancima i neznancima. Bilo mi je lijepo čitati pjesme i dijeliti ugodne trenutke zajedničkog druženja prilikom potpisivanja knjiga. Također zahvalna sam svima koji su mi se javili ovih dana i podijelili svoje pozitivne emocije utjecaja pjesama na njih i njihove duše. Evo malo fotografija tog ugođaja kao i teksta kolege Zvonka Ivice Jakelića koji je to sve popratio svojim fotoaparatom. "Vaše bi objavljene pjesme bi...

Blagi ulazak u jesen Žuto lišće pada i dokaz je mijene godišnjeg doba. Al začudo ne pada u isto vrijeme! Prvo cimborka-žuta šljiva, ginko pa magnolija, Onda akacija, pa lipa. Nevidljivi blagi vjetar na mahove prostruji i U našem Dalmatinskom parku predivnu predstavu stvori. Djeca od igre, trke i cike, a odrasli svatko u svom svijetu, Od brige i ne vide predivnu pozornicu što život se zove. Sunce još dobrano grije i u ovaj petak u podne razgolićuje ljude, A oblaci nebom brzo žure jer im je vjetar danas napravio takav vozni red. Smjena sunca i sjene uz šum vjetra i lišća U brzom ritmu nagovješćuju smjenu ranog popodneva, Početak vikenda u našim glavama i Blagi ulazak u kalendarsku sredinu ovih jesenskih dana!

Djetinjstvo u Diklu Ovo more stvarno sva sjećanja moja ima. U njemu sam proplivala, S bratom kad sam veća bila i ronila… I puno lijepih zajedničkih trenutaka provela. Danju nakon ručka, igrali bi lovice i skrivača, A navečer na platou uz odrasle Slušajući muziku „skidali“ prve plesne korake. Nije bilo toliko kuća, već samo kućice od lesonita U borovoj šumi nešto prije Dikla. Preko ceste magarci su tik do plaže pasli. Tu smo se igrali lopova i pandura , Vrištali i jedan drugog zvali. S loptom graničara igrali, Po najvećem suncu vrtili se i ljuljali Dok nas na ručak ne bi zvali. U nedjelju na misu s majkom sam išla Daleko prašnjavim putem u crkvicu na vrh brda malu. Na pokoji kamen stala, te uz put kupine brala. Svega se sjećam kao da je sad bilo Jer isto je more i pogled na Diklo. Sad je toplina ljeta, Al i tuga oko srca, Jer mojih dragih mame, Tate i brata više nema. ...

Duša Nije se dobro ni za što vezati, Ni za ljude, ni za stvari, životinje, Ni za vlastito tijelo, samo za Boga. Jer kako god okreneš, na kraju se razočaraš. Veza se raspadne   ili netko umre, Stvari se razbiju ili pohabaju, Životinje uginu, tijelo stari i Na kraju umire. I što ostaje' Samo duša tu je. I ona negdje Na kraju otputuje- Za naše tijelo i um, Na bolje mjesto, u duhovni svijet Na susret sa starim dušama, a u Stvari starim prijateljima iz Ovozemaljskog života Neki znanstvenici kažu, ako ne lažu Da se „gore“ za doček tulum pravi U dobroj atmosferi i ljubavi punom Okruženju. Po meni šta je bitno: Odnos sa drugim ljudima I prema svemu živom. I prema sebi samom. Važno je voljeti sebe , Biti u miru sa sobom, Jer kako inače stvarati mir u svijetu!

Jutarnja zahvala Hvala na lijepo prospavanoj noći Hvala na novom osvanulom danu Hvala na Andrei, Igoru, Zoranu i Loni Hvala na ljubavi svuda oko mene Hvala na ovom trenutku mira I otpuštanju svih briga Hvala na prijateljima koji mi pomažu I misle na mene