Ponekad bacim pogled u šalicu netom ulivene crne kave, spazim neke figure i one me
inspiriraju pa iz mene krenu stihovi. Tako je prošlog ljeta nastala ova pjesma u dvorištu moje kuće
pijuckajući kavu u prošaranom hladu ispod brajde i okružena mirisom lavande i raznog cvijeća.
Ja sam sanjar
Al nisam mjesečar.
Iako je ljubav svuda oko mene
Ja sam orao što voli visine
I velika prostranstva.
Sve mi je slobodno.
Al ima jedna osoba
Što budno pazi na mene.
Prekrivena velom tajne
Otmjena, ponosita i gorda,
Misterioznim pogledom me prati.
