Dvorana puna mirisa proljeća.
Čudno, kako to život ponudi zadnji dan uoči đačkih
proljetnih praznika.
Noćas se ispadala kiša,
prošlo je podne i sunce se blještavo ogleda na svakom
pročelju i prozoru gornjogradskih zgrada.
Očekujem đake 1. a razreda na zadnji sat ovog mog zadnjeg
radnog dana uoči praznika.
I fini miris ozona ispunjava me i osvježava.
Inače, ovdje je uvijek zagušljivo i nedostatak kisika.
Prije se nisu dali otvoriti prozori greškom
građevinskih
izvođača radova prije deset godina pa sam godinama bila "kao bez kisika".
Kako su dečki tek ovih dana dobili novu garderobu,
dosad su se presvlačili u dvorani pa je i to pridonijelo
zagušljivosti zraka.
Baš je lijepo, mirisno i veselo sada.
Prpošna energija veselih prvašića neopterećenih životnim tegobama, veselo trče, igraju loptom,
badminton i otpuštaju nakupljene stresove od raznih
predmeta do sada.
Vesela cika, zvonki glasovi uz pokoji jači udarac lopte -
baš mi to odgovara danas.
Kao i miris proljeća, a tu su i ptičice koje ga veselo
najavljuju svojim cvrkutom na drvetu kraj otvorenog prozora.
