Kad se jutrom jesenja šuma budi
ushitom tad šareno lišće gubi
Postoji li takav grad
u kojeg se ulazi dugim kristalnim
stepenicama prema dolje
gdje sve je prozirnobijelo
tvrdo a nježno, magličastovodenasto,
ne diše se na škrge, već pluća.
Svakim udahom raste cvijeće nježnih boja
kao popratna pojava stanja uma i duha.
Nema danas riječ za taj osjećaj bez govora,
misaonu komunikaciju, podržanost uz
neurotehnologiju.
Dobrota i ljepota nevidljivi su
kao drvo u šumi, samo se osjeća
ushit.
Bila sam više nego dobra,
vitka i visoka, kao mlada jela
zimi pred Božić.
Bila sam dapače odlična,
kao ljetna šuma koja nikad ne spava,
ne gubi lišće, čuva ga za jesen
koja je upravo došla.
Kad se jutrom jesenja šuma budi
ushitom tad šareno lišće gubi.