U ono đačko doba
kad si me hranio pranom
a da ja to nisam ni znala
jer kako drugačije objasniti
cijeli dan bez zalogaja
uz šestsatni raspored i
tri aktivnosti iza toga
Stvarno sam živjela od zraka
i ljubavi Tvoje.
Hvala Ti na tome.
Danas znam,
uz ovu tešku dijagnozu
zašto uz obilje hrane
teško podnosim glad
Sva se tresem, osjećam se jadno,
ljuto, razdražljivo i plačljivo…
svaka tri sata jedem te
posegnem u trenucima krize
za proizvodima iz pekare.
Možda taj moj mijelom liječi
traumu gladovanja iz OŠ dana.
Obrok u školi mi nisu htjeli platiti
jer onda doma nisam kao mogla ručati.
Izgledala sam kao iz Bijafre
kost i koža sa velikim trbuhom
zbog lošeg lordotičnog držanja.
Tijelo se u sedmom razredu
htjelo razviti, no nije imalo od čega
te bi često od slabosti završila
na dvosjedu u kabinetu
profe iz tjelesnog.
Pitali bi me tada
Što sam loše pojela
A ja se nisam mogla sjetiti
kad sam zadnji puta jela.
Suhi okrajak kruha
dobila bih tada od kuharice
mame dvije godine starijeg
susjeda-đaka.
I bilo bi mi ubrzo bolje,
veselo bih se vratila u razred
kao da ništa nije bilo.
Glad se utažila.