Raspakirala sam cjeloživotni
paket emocija
zamotan u kutiju sa mašnom
u sredini prsnog koša,
na polici srca poduprtoj kralježnicom.
Na dnu je čučala izdaja
skrivena u tami
sa iskeženim zubima
držeći u zagrizu
istočni dio srca.
Pekli su ga i okretali
da se tupa bol dobro zapeče
sa svih strana i
prione na tronu žličice
probavljajući svaki zalogaj
doživljene traume.
Nešto iznad,
duž svakog kralješka
zamjeranje je napravilo udubinu
sljubljenu kao sedlo uz leđa konja
sijevajući strijelom bola
pri svakoj promjeni položaja.
Kao gusta siva magla
Žalost se uvukla u diskuse
još u fetalno doba
kroz suze majke koja
ih je svakodnevno ronila.
Iskočili su iz svojih tračnica
od straha, koji se u ritmu
zastrašujućeg glasa
kao bič sa kuglicom na kraju
obavio oko iščašenih kukova
tek rođenog djeteta.
Nečije nježne ruke
iz neznanja i samilosti
micale su Pavelove remenčiće
sa mekanih butina
u satovima bez kontrole,
očekujući čuda.
Otkapčaju se nevidljive spone tuge
između rebara i ključne kosti,
pucketaju na udah
kroz svakih par sekundi
kao drva u peći
dok se pretvaraju u energiju topline.
Panika se obavila
kao vitice slaka oko ruže
čekajući povoljan trenutak
da stiskom pošalje impuls
u otvoreno naivno srce.
Genetski teror, šok i prokletstvo
kao metalni uteg
pritiskali su i otežavali
ionako težak život
odbačenog djeteta.
Odbijanje kao četvrtasta
metalna šipka
kočila je fleksibilnost
u malim izborima srca i
velikim udasima života.