2 lijepi trenutak
Prekrasni ste
U subotu prije samog podneva išla sam šetati sa Tanjom, prijateljicom sa Srednjaka.
Imam puno Tanja. Svaka ima poseban prilog kraj imena.
Donijela mi je nešto od Limesa za kuću. Krenule smo prema njenom naselju. Volim ići u šetnju u smjeru prema OŠ Ivana Meštrovića koju sam pohađala i bila njena prva generacija 1968., te prema vanjskom igralištu nasuprot nje.
Tamo obavezno 10-15 min vježbam na svojoj omiljenoj spravi za noge i gluteuse ( sjedalne mišiće).
Dok sam vježbala, pričale smo. Malo ona, malo ja. Nismo se vidjele mjesec dana. Počela je raditi na novom poslu prije tri tjedna, a ja sam bila u bolnici.
Novi ljudi, susreti, planovi i sve ono što nam je tog trena bilo na umu, mi smo ispričale.
Sišla sam polako sa sprave te smo nastavile hodati do livade uz potok.
Tamo smo se ubrzo oprostile jer je počeo puhati jači vjetar. Ona je krenula mami na ručak a ja kroz drvored u parku prema svojoj kući.
Nakon stotinjak metara sjela sam na klupu da se kratko odmorim. Skinula sam fotosenzibilne naočale da mi pokoja zraka sunca uđe u oči jer je bilo poluoblačno.
Masku sam imala ispod brade. Sad se posebno moram čuvati da se zdrava vratim u bolnicu na nastavak tretmana. Ako nekog sretnem i poželim pričati da ju brzo stavim na lice.
Ubrzo vratim naočale na nos, ustanem, uzmem štap u desnu ruku i polako krenem. Pogledam na mobitel. Samo 2960 koraka. Dva dana prije puhao je jaki vjetar zbog kojeg nisam izlazila van. Dan prije toga nakon bolnice išla sam u kratku šetnju do parka, te na klupi čitala Vijenac i sunčala se. No, sad će biti par dana lijepo i sunčano pa ću uživati u šetnji. U tom razmišljanju prene me poznati glas - Dobar dan.
Moj profesor sa fakulteta. Stanem i odzdravim. Ķaže on da me vidio izdaleka i mislio da vodim psa na lajni, a sada vidi štap. Pita me- Šta, kuk?
Ma ne, odgovorim i kažem multipli mijelom - MM.
Nema pojma što je to. Nisam ni ja imala do 01.09. prošle godine kad su mi to dijagnosticirali. Objasnila sam mu sve.
Moju suprugu isto boli kičma i pogrbila se. Kako se dođe do te dijagnoze?
Pored svih fizičkih simptoma, nalazi krvi ukazuju na anemiju, povećan kalcij u krvi, povećana sedimentacija. To je prvo. To je hematološka bolest koja se danas liječi kao kronična bolest. Još sam mu ispričala neke stvari vezano uz to, a on meni- Kad vas vidim, vidim vas kao studenticu. Niste se promijenili. Prekrasni ste!
Ja se zahvalim i počnem se opravdavati. Imam 10 cm manje i 10 kg manje. Ovo mi je perika…
On me prekine- Svejedno. Cijeli ste život bili u sportu, vježbali,...a sad tako.
Sudbina, dešava se, odgovorim.
On mi poželi dobro, ja pozdravim njegovu gospođu doma (koja mi je isto bila profesorica na FFK) i njega. Sa nekom dragošću odjednom puno brže i lakše doma krećem. Kao da sam dobila krila.
To se nastavilo i poslije, kad smo kći, zet, suprug i ja išli na kavu u Teslu.
Išla sam bez štapa a Zoki je rekao da hodam brže od njih I nekako poletno.
