Sa krunicom oko vrata
gordog stava
kao bazuka na ramenu
odrješito si stao u obranu
lijepe naše.
Bio si stariji brat i najveći prijatelj
svima u specijalnoj svojoj jedinici,
meni još samo po krvnim zrncima
i DNK-u.
Znao si da si sin svoje zemlje
po kojoj si svuda hrabro se borio.
Tvoje ime majci je stalno
na usnama u molitvi bilo.
Otac te u mislima svuda
kao viteza ponosito nosio.
Tvoj dom bile su ulice,
pruge i gradovi;
putevi, livade i sela;
brda, šume i planine
gdje si sa svojima
kao vihor kroz ratne strahote
među prvima prohujao.
Danas su sjećanja na Tebe,
bolne događaje i predaju Vukovara.
Kroz kolonu svih kojima je stalo,
koji su preživjeli i onih koji
sa pijetetom i ponosom još uvijek
iščekuju pronalazak nestalih.
Živi simboli otpora
u zaboravu bola svojih rana,
sa tugom se sjećaju svojih junaka.
Mirno ide kolona do Vukovarskog
memorijalnog groblja, sa zahvalnošću
uz kišu koja nježno pada
u suosjećanju na sve pale.
Ovih dana najviše si u mislima
moj Damire, Bazuka, sine svoje
zemlje Hrvatske,
slobodne i drage.