Mirjana Nova

    Po nagovještaju Duha svetoga rodio se On za tebe, mene sve nas. On je umro za tebe, mene sve nas za otkupljenje grijeha za život naš.   Jel' živiš ili Život živi tebe?! Jel' Isus uzalud umro za tebe,   mene, nas?

  Sveta tišina škripi pod čizmom bijelog snijega. Blještavilo mjeseca baca srebro na sniježnu koru po brdima i nizinama. Dah života kao magla iz nosa grije lica tri kralja pogleda dignutog u sjajnu zvijezdu vodilju. Prte put do Betlehema. Poklonit se novorođenom djetetu budućem kralju noseći poklone: smirnu, zlato, tamjan.   U malenoj štalici na suhoj slamici, u svetoj tišini u toplini domaćih životinja rodio se sin Božji, Isus Krist naš otkupitelj. U 33 godine pokazao je svijetu tko je. Nosiš li ga i Ti u srcu svome?! Sveta tišina u miru čeka odgovor. Vječnost ima vremena. A Ti?! Jeli si svjestan ovog i svog vremena.

    Sa krunicom oko vrata gordog stava kao bazuka na ramenu odrješito si stao u obranu lijepe naše.   Bio si stariji brat i najveći prijatelj svima u specijalnoj svojoj jedinici, meni još samo po krvnim zrncima i DNK-u.   Znao si da si sin svoje zemlje po kojoj si svuda hrabro se borio. Tvoje ime majci je stalno na usnama u molitvi bilo. Otac te u mislima svuda kao viteza ponosito nosio.   Tvoj dom bile su ulice, pruge i gradovi; putevi, livade i sela; brda, šume i planine gdje si sa svojima kao vihor kroz ratne strahote među prvima prohujao.   Danas su sjećanja na Tebe, bolne događaje i predaju Vukovara. Kroz kolonu svih kojima je stalo, koji su preživjeli i onih koji sa pijetetom i ponosom još uvijek iščekuju pronalazak nestalih.   Živi simboli otpora u zaboravu bola svojih rana, sa tugom se sjećaju svojih junaka. Mirno ide kolona do Vukovarskog memorijalnog gro...

  Jim kostanje i študiram kadi sam niki dan bila, zač nisam nikaj slikala. U glavi se pitam… divanim sa sebom.   Krivo mi kaj na Fejsu nis niš naredila pa niki ne zna kadi sam bila.   Pri Hergešiću sam ništo naprvo napisala, potem sam pripovidala za drage duše ke nisu z nami vihlje.   Prva za mojega pasa, kuju Loni ka je četrnajst godin s manum bila.   Druga za mater moju, Anu; tretja za otca Ivana. Prva sam ka se spominila živinčeta. To se čuda dotaklo ženami ke su suzami suspregale osićaje.   Potlje od mene sliku su Loni iskale. Nisam ju mogla najti u Galeriji ili kadi tega časa. Valjda od žalosti rekla bi.   Nu, bilo mi drago kaj sam tuja srca dotakla. Nimam sliku iz Hergešića Bog da mi prosti, nu tu je pisma ka je ostala.    

  Sjeti me se kažu oni kojih više nema. Sjećamo se… Kroz stihove što ih spominju, kroz misli što nas povezuju, kroz njihove pjesme što ih recitiramo, slike koje gledamo i razna umjetnička djela i zapise koja su nam ostavili. Duhom žive u nama u kućama, zidovima koje su svojim rukama gradili. Kroz imena ulica, trgova, avenija i poljana dodirujemo se djelićima duša u sjećanju. Otvorimo srca za pjesnike i sve mrtve na Dan duša. Neka se u vječnosti vesele   na spomen imena svoga.

  U susretu naših duša i putovanju naših tijela do počivališta naših milih gorjela je svjetlost  naših unutarnjih bića u harmoniji Dušnog dana. Svjetlost svijeća   prizvala je duše sa popisa  na mramoru uz zahvalnost našu  na daru postojanja  zajedničkog života uz igru uloga  u tom scenariju...i naučenih lekcija. Titraji plamena svijeća  plesali su uz miris svježeg cvijeća na umilnu zahvalu  što postojimo na radost i veselje naših prijateljskih srca.  

  bespilotne letjelice i dronovi krstare nebom u kontroli čipovi u tkivu šake radi lakšeg i bržeg kretanja sve je pod kontrolom tko se boji ljudi i kome smo prijetnja mi ako ne sebi samima jedna moneta u globalu svijeta glečeri se odavno otopili sjeverni medvjedi se utopili tektonske ploče promijenile kartu svijeta globalno zatopljenje se pretvara u ledeno doba Zemlja-Voda hibernira Čovjek robot se resetira Isus po drugi puta dolazi na meta postolju tko će se spasiti po slobodnoj volji