Zaglušujuća buka valova nariče,
oplakuje vrijeme provedeno bez tebe.
Prolaznost teče kao poljubac
bijele pjene u čipkastom valu
što grli čvrstu stijenu i ispire pijesak
naših tragova stopala.
Kao da nikada nismo postojali
samo u pozdravu jarbola broda
dok smo držeći se za ruke odlazili
iz zaljeva uspomena na zalaske sunca.
Ovo more mreška blagost našeg susreta
u tihom prijateljstvu zlatnog sunca i plavog neba.
Purpurno nebo zastire srebrne
odbljeske mlade ljetne večeri
uz zvuk klapske pjesme
što se grlom rastače
u sjećanju na tebe.