Otisci u sjećanju
na tartanu pješačke staze
u sutonu odlaska
razvlačili su istinu osjećaja
što smo skrivali
od sebe samih.
Nježan dodir
još je pulsirao tijelima
u prolazu zaustavljenog vremena
brzih koraka našeg
emotivnog selotejpa.
U okrajku tog dana pulsirala je
U titraju odbljeska mora
u blaženom stanju uma
na vjetrometini crvene zemlje
suhe travke upijale su naše otiske.