Uzalud sam te tražila
u pogledima drugih,
po trgovima, kafićima,
šetnicama i livadama,
kad sakrio si se
od sebe samog
u kamen, drvo, željezo,
u konobu svoga uma.
I u moj krvotok,
pa sad titraš
između eritrocita,
ploviš u krvnoj plazmi
stvarajući protok energije
ljubavnog bockanja
što draž životu daje.
Putuješ velikim krvotokom
nježno i blago dodiruješ
svaku stanicu moju.
Ljubiš me iznutra
da gorim i isijavam svjetlost
šireći toplinu gdje god me ima.
Putuješ malim krvotokom mojim,
kroz alveole i bronhe do krila,
koja te šireći se, zakrivaju,
čuvaju i guraju u srce
koje posebnu komoru
samo za tebe ima.
Jesi li svjestan
gdje si se sakrio mili?