Trombociti su kao
neeksplodirane granate iz rata.
U rijeci krvne plazme
gore crvenim ognjem
nevine mnoge kuće
opustošenih sela Like i Slavonije.
Protruzije i pomaci diskusa
srušene su zidine i granatirani
zidovi kuća od Dubrovnika,
Zadra, Karlovca,
Zagreba do Vukovara.
U ožiljcima kože
čuju se krikovi položenih života
svih onih mladih vojnika
što su se borili
na teritoriju lijepe naše.
U stakločevini oka
još prelaze ledenu vodu rijeka
mnoge žuljevite noge
držeći tijela ravno
s puškom u rukama iznad glave.
U mozgu još se vode bitke,
razmjene ljudi,
pregovori za slobodu,
suverenitet i sigurnost
naše zemlje i ljudi.
Onaj pritisak u glavi,
to je samo trag gelera
što se našao na putu
oduzimanja svetosti života.
Al 'glava je ostala
na ponosnim širokim ramenima
koja nosila su kilometrima
ranjenog prijatelja i spasila ga
zahvaljujući i izdržljivim nogama.
Tko može izliječiti trnjenje potkoljenica,
napon u glavi pri beskrajnom hodu
odmotavanja filma ranjavanja,
gledanja smrti u oči,
mirisa paljevine, ruševina,
truleži drva i leševa
na kiši koja isprati to ne može.
Samo direktna veza sa onim gore
na kojeg si prikopčan oduvijek.
Jer preživio si sve to, zar ne,
borče Domovine moje.