Mirjana Nova

    Trombociti su kao neeksplodirane granate iz rata. U rijeci krvne plazme gore crvenim ognjem nevine mnoge kuće opustošenih sela Like i Slavonije.   Protruzije i pomaci diskusa srušene su zidine i granatirani zidovi kuća od Dubrovnika, Zadra, Karlovca, Zagreba do Vukovara.   U ožiljcima kože čuju se krikovi položenih života svih onih mladih vojnika što su se borili na teritoriju lijepe naše.   U stakločevini oka još prelaze ledenu vodu rijeka mnoge žuljevite noge držeći tijela ravno s puškom u rukama iznad glave.   U mozgu još se vode bitke, razmjene ljudi, pregovori za slobodu, suverenitet i sigurnost naše zemlje i ljudi.   Onaj pritisak u glavi, to je samo trag gelera što se našao na putu oduzimanja svetosti života.   Al 'glava je ostala na ponosnim širokim ramenima koja nosila su kilometrima ranjenog prijatelja i spasila ga zahvaljujući i izdržljivim nogama. ...

    Ništa nije slučajno Ili je namjerno Obrasci ponavljanja samo s drugim ljudima Koja je to lekcija koju još nisam naučila Zašto toliko vjerujem ljudima   Ja se ne kajem Srce sam slušala Iako kasnije razumu popustila Nekom inatu moć dala Osmjeh s lica izgubila i komunikaciju na distancu stavila   Glumim da mi nije stalo Pa se pitam jesam li konzervativna, normalna ili luda Ili 3 u 1 A život ide dalje Bez tebe svuda

    Uzalud sam te tražila u pogledima drugih, po trgovima, kafićima, šetnicama i livadama, kad sakrio si se od sebe samog u kamen, drvo, željezo, u konobu svoga uma. I u moj krvotok, pa sad titraš između eritrocita, ploviš u krvnoj plazmi stvarajući protok energije ljubavnog bockanja što draž životu daje.   Putuješ velikim krvotokom nježno i blago dodiruješ svaku stanicu moju. Ljubiš me iznutra da gorim i isijavam svjetlost šireći toplinu gdje god me ima. Putuješ malim krvotokom mojim, kroz alveole i bronhe do krila, koja te šireći se, zakrivaju, čuvaju i guraju u srce koje posebnu komoru samo za tebe ima. Jesi li svjestan gdje si se sakrio mili?

Kao podsvijest što kroz grč otpušta iluziju bola ovaj dan se rađa kroz izmaglicu nekih snova.   Otpušta tu sivu masu sjećanja k'o sjenu negdašnjeg uvjerenja što se ko' crv u jabuci bori za svaki milimetar svoga puta. Život mu je neprestani rad, borba, dok ne dođe do kraja i ne osvijesti postojanje ljepote, ljubavi, slasti, obilja, mekoće, lakoće, sklada, punoće, podržanosti, povjerenja, čistoće i jednostavnosti života. Na pladnju misli rađa se novi dan.   Nježno i sramežljivo prodiru zrake. Svojom toplinom tope sjene noći bojeći tabulu razu nečim boljim što duši je do jučer bilo dobro.   Rađa se novi dan stvara nove boje i teksture, nova saznanja i iskustva za puninu. Nove obrasce za put u ljepotu i ljubav.   Blješte prazni redovi novih obrazaca Obasjani svjetlošću vjere u život Čekaju ispunjenje svega dobrog Na putu ljepote ovog dana i života.  

    Izbor nove akcije, oprost, otpuštanje, čišćenje puta matrice do novog života. Sve i ništa, kapljica i cijeli ocean, svjetlost u tami, kćer sunca, promatrač u sadašnjem trenutku. Moć životne radosti u lakoći harmonije, dragocjena mekoća osjećaja kroz prepuštanje. Sreća i toplina u blagoslovu primanja, u ekspanziji rasta ljubavi prema sebi. 

  Ljubav je u svemu Ljubav je u kiši i vjetru U toplom stanu u vazi sa cvijećem U zvuku kazaljke sata što razbija tišinu koja vlada Ljubav je dodir ruke u imenu mome Potpis tinte na požutjelom papiru U pogledu koji sluša priču tvoju Osmjehom na licu briše bore i brigu Zaustavlja vrijeme da traje koliko treba Podastire prave putove za slučajne susrete koji život čine životnijim Ljubav je u svemu i svima

    Jednom ću ti sve reći koliko… Jednom ću ti sve reći kada… Al' sada još ne mogu još uvijek te volim…malo

  Kotač života ide dalje s nama i bez nas Pitanja i propitivanja su razna Samo da je zdravlja i znanja Živjeti u miru i radosti u ljubavi prema sebi   Radost iznutra velika je snaga Odluka je davno pala Bit ću radosna I jesam Radost svakog dana