noćas
java nestaje
na obzoru horizonta
čuje se samo klik i
zvuk kucanja čaša
uz dugo odzvanjajući ton
naših ushićenih srca
u valovima erosa impulsa
iskra bljesne u kutu oka
osjećam tvoju namjeru uma
što britko mi dodiruje svaku poru
u daljini vlakovi se čuju
slavujev poj počinje buditi zoru
u mrklom mraku
bez mjeseca i zvijezda
na jugu neke strane zemlje
gdje valovi nježno dotiču bose noge
zatomljuju vrelinu isprepletenih ruku
na dlanovima ispisuju našu sudbinu
krvavim tragovima riječi
što pulsiraju postojanjem našim