Ko' podsvjest što kroz grč
Otpušta iluziju bola
Ovaj dan se rađa
Kroz izmaglicu nekih snova
Otpušta tu sivu masu sjećanja
Ko' sjenu negdašnjeg uvjerenja
Što se ko' crv u jabuci bori
Za svaki milimetar puta svoga
Pravi prolaz za sebe i život
Život mu je neprestani rad, borba,
Muka i bol dok ne dođe do kraja
I ne osvijesti postojanje ljepote,
Ljubavi, slasti, obilja, mekoće,
Lakoće, sklada, punoće, podržanosti,
Povjerenja, čistoće i jednostavnosti života.
Na pladnju misli rađa se novi dan
Nježno i sramežljivo prodiru zrake
Svojom toplinom tope sjene noći
Bojeći tabulu razu nečim boljim
Što duši je do jučer bilo dobro
Rađa se novi dan
Stvara nove boje i teksture,
Nova saznanja i iskustva za puninu
Nove obrasce za put u ljepotu i ljubav
Blješte prazni redovi novih obrazaca
Obasjani svjetlošću vjere u život
Čekaju ispunjenje svega dobrog
Na putu ljepote ovog dana i života.