Sunce na prozorčiću zimi
Grije lijepa sjećanja na dane
Kad' smo bili mali i čeznuli
Za možda ovakvim trenutkom.
Ljeti uhvatiti sunce u posteljinu
Na prozoru i njome se grijati noću
Dok oluja i vjetar tminom haraju
A ona svejedno fino grije.
Uhvatiti podnevno sunce u sobu
Širom otvorenih prozora i
Grijati se njime u popodnevnom odmoru
nakon ručka u beby dollu
Uz čašu crnog vina i osjećaju miline
Otpustiti sve živo do sad'
Biti tu u trenu i
Pustiti misli neka slobodno teku
Nježno zatvoriti oči i
Vidjeti samo Tebe…