Preskoči na glavni sadržaj

Razlike






Razlikujemo se po godinama
Starija sam deset godina
Razlikujemo se po spolu
Ja sam femininum
Razlikujemo se po statusu
Ja sam nastavnik a ti moj šef

Razlikujemo se po ambicijama,
Svjetonazoru i tko zna po čemu sve još.
Zato ti se nisam došla javiti i
Sa malom diplomom pohvaliti.
Meni je to uspjeh, dovoljan za taj dan,
A tebi je to nisam zadovoljan.

Bar je tako bilo prošli puta.
I da ne bih iza toga dva dana
Loše se osjećala, a u stvari
Trebala bih slaviti,
Razlike u mišljenjima
Daju nam i različite osjećaje, raspoloženje,
A time i porive za napredovanje.

Samozatajna, kakva sam oduvijek bila,
Pohvalila sam sudionike natjecanja, jer
Što je to nego još samo jedna pobjeda
Na mom i njihovom životnom putu.
Biti sedmi u ukupnom plasmanu
Od tridesetak škola,
Meni je dovoljno, za tvoje ambicije nije.

Zato stavljam diplomu i slike na oglasnu ploču
Jer to smo mi, naš trud i postignuća,
Dio našeg profesionalnog truda,
U nečemu prvi, a u drugome u sredini.
Prijašnjih godina dok sam mlađa bila
Deset do petnaest godina,
Moji đaci osvajali su prva mjesta
U više sportova dugo godina.

Bilo je to u odbojci, košarci, rukometu,
Plivanju, rukometu na pijesku, te smo
Bili nositelji grupa u tim sportovima.
Ni tada nije bilo pohvala  od strane
Tadašnjeg ravnatelja, sve se podrazumijevalo,
Uzimalo zdravo za gotovo, a druge kolege nije
Bilo baš previše briga za tamo neke sportove.

Kad bih stavila diplomu na stol ili bih
Kolegici pokazala našu fotografiju na duplerici
Sportskih novosti, nije bilo veselja i čestitaka.
Sada, sa ovim odmakom, mislim da je ljudima
Bilo neugodno vidjevši tuđe uspjehe.
Možda su se osjećali tada manje vrijednima.
Empatični u svakom slučaju nisu znali biti.

Bila su to neka druga vremena.
Svaka vremena su teška, no moj trud
I zalaganje to uvijek nadmašuju.
Nesebično dajem sebe ovoj ustanovi
Već više od trideset godina.
Ovo malo vremena što mi je još preostalo,
Trudim se i dalje, savladavam nove tehnologije,
Pohađam razne radionice i predavanja mlađih
Kolega i kolegica, te razne seminare.

Učeći novu terminologiju i novi način rada
Sa učenicima sa osmjehom na licu i bolnim nogama,
Pitam se gdje smo sada mi, kakvi su naši odnosi
I komunikacija i da li smo više empatični?!

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe