Preskoči na glavni sadržaj

Razlike






Razlikujemo se po godinama
Starija sam deset godina
Razlikujemo se po spolu
Ja sam femininum
Razlikujemo se po statusu
Ja sam nastavnik a ti moj šef

Razlikujemo se po ambicijama,
Svjetonazoru i tko zna po čemu sve još.
Zato ti se nisam došla javiti i
Sa malom diplomom pohvaliti.
Meni je to uspjeh, dovoljan za taj dan,
A tebi je to nisam zadovoljan.

Bar je tako bilo prošli puta.
I da ne bih iza toga dva dana
Loše se osjećala, a u stvari
Trebala bih slaviti,
Razlike u mišljenjima
Daju nam i različite osjećaje, raspoloženje,
A time i porive za napredovanje.

Samozatajna, kakva sam oduvijek bila,
Pohvalila sam sudionike natjecanja, jer
Što je to nego još samo jedna pobjeda
Na mom i njihovom životnom putu.
Biti sedmi u ukupnom plasmanu
Od tridesetak škola,
Meni je dovoljno, za tvoje ambicije nije.

Zato stavljam diplomu i slike na oglasnu ploču
Jer to smo mi, naš trud i postignuća,
Dio našeg profesionalnog truda,
U nečemu prvi, a u drugome u sredini.
Prijašnjih godina dok sam mlađa bila
Deset do petnaest godina,
Moji đaci osvajali su prva mjesta
U više sportova dugo godina.

Bilo je to u odbojci, košarci, rukometu,
Plivanju, rukometu na pijesku, te smo
Bili nositelji grupa u tim sportovima.
Ni tada nije bilo pohvala  od strane
Tadašnjeg ravnatelja, sve se podrazumijevalo,
Uzimalo zdravo za gotovo, a druge kolege nije
Bilo baš previše briga za tamo neke sportove.

Kad bih stavila diplomu na stol ili bih
Kolegici pokazala našu fotografiju na duplerici
Sportskih novosti, nije bilo veselja i čestitaka.
Sada, sa ovim odmakom, mislim da je ljudima
Bilo neugodno vidjevši tuđe uspjehe.
Možda su se osjećali tada manje vrijednima.
Empatični u svakom slučaju nisu znali biti.

Bila su to neka druga vremena.
Svaka vremena su teška, no moj trud
I zalaganje to uvijek nadmašuju.
Nesebično dajem sebe ovoj ustanovi
Već više od trideset godina.
Ovo malo vremena što mi je još preostalo,
Trudim se i dalje, savladavam nove tehnologije,
Pohađam razne radionice i predavanja mlađih
Kolega i kolegica, te razne seminare.

Učeći novu terminologiju i novi način rada
Sa učenicima sa osmjehom na licu i bolnim nogama,
Pitam se gdje smo sada mi, kakvi su naši odnosi
I komunikacija i da li smo više empatični?!

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...