Sreću ti ne može nitko darovati
Nju je najljepše sam iz duše stvarati
I drugima je mjerom svoga srca poklanjati.
Tada je sreća sretna s tobom.
Ti s njom ideš i ona s tobom,
Hodate zajedno kao svileni šal
S vjetrom blagim oko vrata.
Taj vjetrić tada nosi, zanosi,
Općinjava i odnosi sve što treba
Da sreća i ti živite tu i sada
U promjeni koju slijedi trenutak sada.
I hvatate se smijući; ona čas naprijed
Ti čas natrag, mijenjate mjesta
Veselo i zaigrano kao mala djeca.
A život to osjeti, ćuti i samo stazu ti podastre
Bolju nego što u umu i snu se začne.
Sve je lako i sunce se smije sreći,
Sreća uzvraća suncu,
Ti ih lakoćom oboje ljubiš.
Sretan veselo plešeš stazom sretne duše
U promjeni novoj što mjera je tvoga uma i srca.