Napukla po osjetilima, pukla po živcima,
Pucam po šavovima
Bolujem po tijelu do neizdrživosti.
Borila sam se sa strahom od potresa
Dok nisam shvatila da
Bojim se smrti i rastanka
Sa svojim životom.
Grad je popucao, poljuljale su se građevine,
Zatresli temelji, srušili tornjevi, dimnjaci,
Krovovi, kupole, stropovi i zidovi;
Grede se raskolile i puno štete se
U 37 sekundi stvorilo.
Sad vidam rane, liječim tijelo u nekim
Čudnim okolnostima, bez prave medicinske skrbi
Jer nema doktorice. Otišla u mirovinu,
Zamjena otišla na specijalizaciju.
Nitko se ne javlja i sve rješavam privatno.
Nakon šest tjedana teških muka i pod lijekovima
Dolazim k sebi i znam što mi treba.
Grad se isto obnavlja, nešto iz grada i fondova
Privatne kuće i stanovi većinom iz vlastitog džepa.
Nešto se dalo za građevinski materijal za teške
slučajeve,
Neki su dobili najamninu za stanove.
Svugdje pomalo bar neka pomoć i podrška.
Mene intuicija vodi i dolazim do ljudi
Koji mi pomažu, no najviše si pomažem sama
Odlukom, namjerom i vlastitim koracima.
Polako završavam fazu i ispisujem zadnju stranicu
Dijela života kojemu sam dala sve, a na kraju
Ostala osamljena i pomalo zaboravljena.
Voljela bih to riješiti do kraja na najbolji način
Misleći ovaj puta na svoje želje i potrebe.
Grade moj rođeni, obnovit' ćemo se zajedno
Rasti dalje nazaustavljivo, svijetu se dati
U novom dobu i novom ruhu
Na jedinstven način.