Opraštam ocu, stricu jednom i drugom, mužu,
Bratu, ujaku, bratićima, svećeniku, prijateljima…
Opraštam svom muškom rodu
Ni sama ne znam kako…
Otpuštam sve povrede
Fizičke, emocionalne, psihičke,
Financijske…
Nek' ih vjetar odnese u svemir.
Nek' mi propuše mišiće i kosti
Da mi ni zrno zamjeranja ne ostane
Kroz sjećanja što bole,
Sijeku i komadaju tkiva.
Sve opraštam i otpuštam
Ne trebaju mi povrede više.
Tijelo i um traže slobodu
Dosta je bilo svakakvih boli.
Vjetar od sad' prihvaćam
Neka me grli, kosu mrsi
Ljubavlju obavije, ponese me
Kad zapnem kroz sjećanja ružna,
Očisti me straha
Što nanijeli su mi ga
Odrasli mladi i stari muški.
Opraštam im namjerne i nenamjerne
Riječi, geste i djela prema meni.
Otresam to sve sa sebe,
Povezujem um sa srcem i
Čista, iscijeljena idem dalje…
Jednog' dana zavoljeti ću
Taj ranjeni dio sebe.
Kad oprostim svom muškom rodu
Tada će i oni novim načinom
Voljeti cijelu mene.