Neke stvari sama odraditi moram
Teško je krenuti i napraviti prvi korak.
Strah udara u živce, mišiće i kosti
Boli do srži i jamu mi kopa.
Iz života ovakvog maknuti se želim
Crna tama put mi zaposjela
Vratiti svjetlost na svoj put
Načinom drugim hoću uz pomoć ljudi.
Lijep je ovaj život na Zemlji iako
Bolom popločen, trnjem posipan put
Do rasta duha i snage je svaki puta.
Žalosna vrba na putu mom se našla
Prekrasnom zelenom kosom hlad mi poklanja.
Grlim je, naslanjam se i licem dodirujem,
Bolno tijelo, dušu i suze poklanjam joj.
Ljepotu života iz njenog oslonca i zagrljaja
Svaki dan kroz kratak susret pomalo vraćam.
Sve je tako drugačije i čudno.
I potok ovdje mirnije teče.
Znam da vrba tu je zbog mene.
Zahvaljujem joj a usput
Mnogima oprost mišlju i rječju udjeljujem.
Otpuštam ga i prepuštam se toku
Nečem novom, boljem.
Izgubljena svjetlosti
Vraćam ti se opet.
Vrati se na stazu mog života
Samo te molim.