Splela kruška vijenac
Od svojih grana
U obliku srca
Iz mog kuta gledanja
Poruku mom' srcu
Tim oblikom poslala
Da sigurna sam
Od svakoga zla.
Već prvog dana
Nakon potresa
Kad stigla sam
Ovamo
Svojom raskošnom
Ljepotom
Gustih bijelih cvjetića
Kakvih nikad do sada
Nisam na njoj vidjela
Zadivila me duboko.
Koja ljepota prirode
Života
Izgovorila sam glasno
Svjesna strahote potresa
Kojeg doživjeli smo
Strašno.
Ovaj prizor mi dušu
Hrani i daje nadu
Od prvog trena.
Cvjetići stoički podnose
Nalete jakog vjetra
Temperaturu ispod nule
Snijeg što ih prekriva.
Pahulje ludo lete
U svim smjerovima
Pokušavajući se
ugnijezditi
Na njihove grozdove.
Cvjetići samo gledaju
Širom otvorenih latica
I ne daju se.
Bivaju u svojoj ljepoti
I čekaju bolje vrijeme.
Usprkos zimi, snijegu,
Vjetru, potresu i
Nevidljivom virusu
Čvrsto se drže
U zajedništvu sa
Malim zelenim listićima.
Smireno mi šalju
Poruku ljubavi,
Mira, ustrajnosti,
Vjere da se sve može
I nadu u novo
Bolje sutra.