Danas sam putem do Iblerovog trga, točnije u
Draškovićevoj ulici, nešto prije tramvajske stanice naišla na papirnato srce na
podu. Obzirom da se srca često ukazuju na mom putu,
sagnula sam se i htjela ga uzeti za uspomenu. Baš se nije
dalo odlijepiti od podloge, tako da sam u nezgodnom položaju glava dolje, guza
gore, pomislila kako bi bilo bolje da sam ga fotografirala. No nakon nekoliko zagrebanja
noktima, ipak se našlo na mom dlanu.
Brzo sam se digla i nastavila kretati spremajući srce u
lijevi džep. Pokloniti ću ga uz buket cvijeća vatrenoj ženi na čiju promociju
idem. Nakon deset metara opet jedno srce. Znam da to je neki ostatak
jučerašnjeg slavlja Valentinova, no svejedno mi se diže raspoloženje i sve me
to istovremeno podsjeća na nešto već doživljeno.
Neka praznina između misli baci me u poseban osjećaj
sreće i nekog neobjašnjivog iščekivanja, kao da mi je upitnik iznad glave. Sve
se to dešava dok dalje hodam, kad evo drugog, trećeg srca bordo boje na
udaljenosti jedan od drugog desetak koraka. Mislim da li da ih snimim, pogleda
uprtog u pod i hodam dalje. Pogledam s osmjehom na licu u izlog prvi, pa drugi
iako ništa ne vidim. Vratim pogled na pod, opet srce, već četvrto. Hodam dalje.
Iščekivanje nađe potvrdu. Peto srce, osmjeh, pogled u izlog na cipele. Hodam dalje,
šesto srce. E sad već vadim mobitel u hodu jer nije to slučajnost. De ja vu je
opet na djelu.
Isto mi se desilo na izletu sa školom u Požegu ove
jeseni. Malo sam zaostala za grupom, a srca koja su mi se tada pojavila na putu
bila su iste veličine samo crvene boje i bilo ih je mnogo. Srca su me vodila i
pokazivala put. Tako i sada.
Skrenem u prolaz s mišlju da li ih i ovdje ima. Nakon pet,
šest koraka, uz sam rub zida pojavi se sedmo srce. Slikam ga mobitelom i
nastavim brzo dalje. Osjećam se kao Alisa u zemlji čudesa. Naiđem na stepenice,
dignem glavu poslije njih, no pogled je još uvijek na podu kao da se nadam još
kojem srcu.
Pomislim kako su baš u nekom pravilnom razmaku na mom
putu kao putokaz gdje moram ići.
Vidim, nema ih više. Dignem pogled i shvatim da sam
ispred kafića Cug gdje je promocija.
Srca su inače znak da su anđeli sa mnom. Baš su me lijepo
na jedinstven i zabavan način doveli dajući mi razlog za osmjeh i sreću u srcu.
A u kafiću sve puno pjesničkih duša i divnih srdaca.