Mirjana Nova

Duša mi je prazna danas, pomislim gledajući debele kišne kapi kako klize niz krovno prozorsko staklo. Ni ne sjećam se kad sam zadnji put napisala pjesmu. Zadnje sam napisala priču prije desetak dana. Razmišljam o tome no nisam zabrinuta. Vani je velika zabrinutost zbog korona virusa i epidemiolozi imaju pune ruke posla. Unutarnje sunce u meni sja i reflektira svjetlost u rubove vidnog polja i sobe. Čak i vani iznad prozora pokoja zlatna zraka okomito treperi i kao da se zlatni sjaj sunca probija kroz kišu. Prizor koji osvještava ljepotu života. Preklapanje ili možda neki drugi termin, paralelnost; pogled iz drugog kuta, ili nešto treće. Osjećaj ushićenja u nekoliko sekundi. Dovoljno da se prisjetim da nije prvi put. Prvi puta bilo je prije tredesetak godina. Sa prijateljicom kolegicom Blankom dogovorila sam se da ćemo ići u teretanu kasno popodne. Vani je padala kiša kao i danas. Nakon posla tuširala sam se kod kuće i mislila kako vani sunce sija jer je oko mene sve b...

Danas sam putem do Iblerovog trga, točnije u Draškovićevoj ulici, nešto prije tramvajske stanice naišla na papirnato srce na podu. Obzirom da se srca često ukazuju na mom putu, sagnula sam se i htjela ga uzeti za uspomenu. Baš se nije dalo odlijepiti od podloge, tako da sam u nezgodnom položaju glava dolje, guza gore, pomislila kako bi bilo bolje da sam ga   fotografirala. No nakon nekoliko zagrebanja noktima, ipak se našlo na mom dlanu. Brzo sam se digla i nastavila kretati spremajući srce u lijevi džep. Pokloniti ću ga uz buket cvijeća vatrenoj ženi na čiju promociju idem. Nakon deset metara opet jedno srce. Znam da to je neki ostatak jučerašnjeg slavlja Valentinova, no svejedno mi se diže raspoloženje i sve me to istovremeno podsjeća na nešto već doživljeno. Neka praznina između misli baci me u poseban osjećaj sreće i nekog neobjašnjivog iščekivanja, kao da mi je upitnik iznad glave. Sve se to dešava dok dalje hodam, kad evo drugog, trećeg srca bordo boje na ud...

Iznad mene Preletjela je golubica Osunčanog poprsja Zalaskom sunca Dok je letjela Okrenula je glavu U desno pa u lijevo Snimajući nebeski svod Svjesna nije bila mene Što ležala sam u sobi Gledajući kroz prozor krovni Kao lupom povećana njena prsa Sjajila su suncem kruga Otkrivajući pera boje Zalazećeg sunca Iznad mene U dvije sekunde Preletjela je golubica i Donijela mi puno Radosti i mira

Jednom Kada se moj glas Ne bude čuo više Kada stopala Ne budu plesala strasno U ritmu muzike života Da li će kiše stati Sunce plakati A svijet se uozbiljiti Ne Sve nek' ide dalje Nastavak nastavka nek' slijedi Moja slika u tebi nek' blijedi Samo u srcu nek' ostane trag Trag ljubavi koji Pulsira I nećeš znati dragi da to Moj ritam u tebi svira Ni u svijetu što Zvučnim valovima Srca ljuljaju se u ljubavi Ritmu Notama što im Dušu dira Jednom Kada se moj glas Ne bude čuo više Pleši kroz čaroliju života Dragi U nastavku nastavka Svijetu moj dragi

Znam da si tu Iako nisi pored mene Mirna sam i spokojna I u stvari… Beskrajno sretna Iako Se te sreće bojim Bojim se Ako sam otvoreno sretna Da ti se nešto ne dogodi Jer Takva su uvjerenja U meni A i ti Bi se čudio Kad bi se Previše sretno ponašala I mislio Da sa mnom nešto Nije u redu I zato dragi Nastavljamo igru po starom Sa ljubavnim iskazima Kao do sada Nastavljamo dalje

Nastup na tribini Ane Horvat Razgovori s pjesnikinjom 05.02.2020. u Jesenski i Turk antikvarijatu Preradovićava 5, Zagreb Tišina Uživati u njoj i bivati… Da li ju itko može opisati? Blagost, nježnost, milina… Vjetar što zapuhne u trenu je otjera, Motor što prođe je prekine, Lavež pasa je zaguši, Ljudski glas joj note dira. I sve što postoji i čuje se Tišinu uzurpira. U valovima zvučnim isprekidana, U stvari ona svuda oko nas pulsira. Samo je trebaš željeti doživjeti, Utihnuti i bivati. I ona će se veličanstveno ukazati, Spoznati te i zavoljeti, S mirom pod ruku put ti pokazivati, U ljubavi voditi i sreću ti donositi.

Promocija međunarodne zbirke ljubavne poezije Valentinovo u izdanju Kulture Snova 08.02.2020. Pod mirnim krovom, Fijanova  6, Zagreb Volim te Volim te dok tonem u san Volim te dok pišem pjesmu Iako ne pišem o tebi Volim te dok mislim na tebe Volim te jer smo tjelesno slični i Što su nam životne vrijednosti iste Volim te kad nadopunjujemo jedno drugog Volim te kad mi prigovaraš da Umak nije gušći i juha više slana Volim te volim ovog časa i Baš svakog, svakog dana. Volim te kad zajedno nešto radimo Kad misliš na mene i dok ti falim A da toga nisi ni svjestan Volim te kad kažeš da to nije ništa A ja bez tog ne bih mogla uopće ništa Volim te u jutra snena Dok mi tvoja ruka bude jastuk A toplina tvoga tijela nasušna potreba Volim te dok spavaš gledajući TV Volim te kad me spominješ pred drugima I znam da voliš i ti mene.

Ti si svjetlost na putu drugih Sanjana majka mnogih Blagost i strogost u jednom Ti si melem za ranu što boli Suza u oku za patnju što mori Bez tebe tamnije bilo bi sve Ti si lahor u kosi što pleše Ti si odsjaj na jutarnjoj rosi Bljesak sreće sanjara život što vole Bez tebe tužnije bilo bi sve Ti si sunčano jutro u mirisnoj šumi Jeka umilnih riječi mnoge što tješe Ti daješ nadu u život ljepši Bez tebe nestalo bi ljepote sve Ti si plavetnilo neba slobodu što zove Šum valova mir što donosi Krik galeba daleko što odjekuje Bez tebe utihnulo bi baš sve Ti si zalazak sunca u suton što liježe Nježnost duše što osmjehom plijeni Ti si mudrost i znanje stihom što dijeliš Ti si velika ljubav u svijetu što živi Ruža radosti mirisom što se širi Bez tebe punine nestalo bi sve Bez tebe srce bi stalo na tren Slapovi sreće pali bi u bezdan crni Bez tebe tuga šumila bi dugo Bez tebe dugom ocrtavala bi se sjena Ti si lj...