Da li i vi koji živite blizu tramvaja i čujete ga kako se
zaustavlja na stanici usred noći, da li se i vi tada osjećate živo i dobro, a
vrijeme kao da je stalo.
Mene to nekako razveseli, kao da me osvijesti da živim u sadašnjem
trenutku, da je baš dobro što sam ovdje i sada.
Neko zadovoljstvo u tijelu i duši kao kad sam bila mala i
bila sigurna jer tu su mama i tata. Njih sada više nema, no onaj osjećaj
sigurnosti kroz bljesak osvještavanja trenutka uz zvuk tramvaja, magičan je.
Idem spavati u svoj udoban krevet dok sve drugo vani
prolazi mimo njega. Baš je dobro, udobno i toplo.
Dok drugi vani rade noćnu smjenu ja se zahvalim na
proteklom danu i sve sitnice više nisu male stvari. Kroz misli one dobiju svoj
značaj. Lijepo je živjeti u miru iznutra i izvana u ovom gradu.