Ti si primjer da se može
13.01.2020.
Danas slavim 33 godine staža. Ponijela sam za počastiti
fine bombone od tamne čokolade, za
sve koga sretnem u školi.
Nakon toliko godina poklopio se datum i dan. Ponedjeljak,
trinaesti siječanj. Baš sam ponosna što sam od prvog dana tu u Gornjogradskoj gimnaziji. U dvorani za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, ni premaloj, ni prevelikoj, baš po mojoj mjeri radim još i sada.
Sjećam se kao danas. Imala sam tamnozeleni donji dio
trenirke mrkva kroja, kojeg sam sama sašila od tatinog materijala iz željeznice. Gornji
dio bio je od frotira roza boje s kapuljačom. Na nogama tenisice bez pola jezika na
jednoj. Šest godina stare još sa fakulteta. Nije se tada imalo za novo.
Uz malo dijete, muža na odsluženju vojnog roka, bez
primanja i na milosti roditelja.
Taj dan, prvi dan zaposlenja, mlada krv je uzbuđeno
tekla mojim venama. Ni glad ni žeđ nisam osjećala. Glavno da radim mislila sam.
Imala sam 4 sata to drugo polugodište svaki dan. Idealan raspored naslijedila
sam od prof. Antonije koja je otišla u mirovinu. Nikada više nisam
imala tako uravnotežen raspored. Stariji su nekada imali veće privilegije.
Sjećam se da sam počela sa elementima košarke i igrom na
nastavi. Savjetovala me Tonka da se tako najbrže upoznaju daci. Bio je tu i
drugi 13 razred sa 34 djevojke. Velik broj u odnosu na ostale razrede. Tada mi
ništa nije bilo naporno ni teško. Mladost je divna. Sve to prošlo je u trenu.
Malo sam danas srela ljudi u tom jutarnjem turnusu. Svega desetak
profesora i troje osoblja. Hitajući kući na suncem okupanom Strossmayerovom šetalištu
sretnem mlađu profesoricu Alku. Ona predaje francuski i latinski. Stanem da se
pozdravimo, počastim je bombonima i malo popričamo. Kaže da ima vremena, pisala
bi priče za djecu. Kreativna je i ja joj kažem da bude sigurno pisala za svoje
unuke kad već nije za svoje troje djece. Veselo joj napomenem da se spremam izdati
knjigu kratkih priča, a ona će -Ti si primjer da se može! Izdržati tolike godine na jednom mjestu i postati kreativan pred mirovinu.
Nasmiješim se, zahvalim, pozdravim ju i sretno krenem ka
zapadu gledajući sunce koje je probijalo maglu i oblake.