Čovjek može ostat' bez žene
I žena bez čovjeka
Al' kad ostaneš bez kućnog ljubimca
To je patnja do bola.
Nema tog nadomjestka u drugima.
Noću plačem kad me nitko ne vidi
Jer kako drugima objasniti tu duboku tugu.
Sve je odjednom teže nego prije
I kako naći razlog za ustajanje?
Ona je bila razlog za pokret
U svako doba dana
Jer bila je dar s neba.
Sad vrijeme proleti
Ni sama ne znam kuda.
Ovo je vrijeme žalovanja i otpuštanja.
Oblačim žive boje da zavaram druge
A najradije bih se zavila u crno.
Palim anđeosku svijeću i
Čuvam te na oltaru.
Netko će reći da sam luda
Al' ja znam šta radim.
Dio si moga srca i dubine moje duše
Ostat' ćeš tamo uvijek i nitko te
Zamijeniti neće.
Bila si posebna i svi to kažu.
Ja sam te takvu prihvatila
Jer za drugo nisam znala.
Plačem samo noću,
Tješim se danju
I svakim danom odvajam se od
Tvojih stvari.
Nemam koga preskakivat' u prolazu.
U dvorištu cvijeće buja i raste
Al' bez tebe sve je prazno i pusto.
Peče tvoj odlazak ko' žar na prsima
I bore se na očima od plača stvore.
Ti si davala polet i radost,
Zbog tvojih tegoba mijenjali smo
Mjesto stanovanja.
I reci kako sada dalje?
Ta tuga je jača od fizičkog bola.
Rado bih neki znak odozgora,
Da lakše nastavim život
I podnosim dan po dan
Bez tebe Loni.