Danas se mnogo čudesnih stvari dogodilo.
Što se dan primicao kraju, tako su se čudesne stvari
povećavale i sabijale sve više, a moja radost u srcu dosezala sve veće visine.
U jednom momentu kroz svijest mi je prošla misao da to
mora biti djelo anđela.
Samo što sam izašla iz tramvaja i pozdravila se s Anom,
prešla cestu, kad na platou između dviju zgrada mali smeđi psić zaleti se na
mene i počne skakati na moje noge. Na to mlada žena kaže kako on to inače ne
radi.
Ja zastanem da ga pomazim. Žena mi kaže da posebno
zračim. Kako i ne bi kad se vraćam sa prekrasnog mjesta KCM iz Kulture sNova sa
promocije knjige. Sjetim se da me bijeli maltezer svu izljubio, lizao me i sam
mi došao u krilo tijekom promocije. Očito danas privlačim pse.
U tom trenu sjetim se svoje Loni koja sada puni 14 godina
i 3 mjeseca što je velika dob za zlatnu retrivericu. Možda psi osjete da sam
tužna zbog Loni pa me tješe. S druge strane uzbuđena sam i sretna jer sam
primila svoj paket od 10 knjiga međunarodne zbirke kratkih priča 10 autora. Promocija
će biti u Sarajevu idući vikend na 1. međunarodnom pjesničkom festivalu. Svo to
zadovoljstvo nosim u sebi. Knjige na desnom ramenu u vrećici vise, no o tome
šutim. Žena priča o psu, pa spominje planetu gdje pseće duše odlaze nakon ovoga
svijeta. Malo po malo dotakle se mi knjiga. Kaže ona da je pisala pjesme kao
mlada, ispriča šta sad radi i čime se bavi.
Ja ne mogu vjerovati, prvi put je vidim. Mlađa od mene
bar 20 godina, a toliko zajedničkih dodirnih točaka imamo. Nakon valjda
dvadeset minuta mi se predstavile jedna drugoj s obećanjem da ćemo se čuti
preko FB.
Univerzum ti nekad pošalje ljude na tvoj put da ti
prenesu poruku ili budu vodiči na tom putu, ponekad i kao učitelji lekcija.
Kad sam došla kući, te kad sam joj pogledala FB profil
vidim da je rođena u Sarajevu i posjećuje brod Brazil. Danas sam dobila prvi
poziv za taj brod gdje se srijedom čitaju pjesme.
Koje podudarnosti.
Vjerojatno mi je trebala prenijeti
poruku vezanu uz pse.