On Svaki
dan poeziju pišem
Dušom
te svojom kroz stihove dišem
Ona Ljubavlju
poeziju pišeš
Svaki dan
dušom stihove mi nižeš
On Svjetlost si mi i svemir cijeli
U meni
si i kad mi ni blizu nisi
Ona Pozdrave ljubavi šalješ kišom i vjetrom
I dušom
cijelom se nadaš da vjetar ih donese meni
On Bojim
se da ti možda smetam
Što
stihovima ljubavi rime za te slažem
I ako
to ne želiš, neću te voljeti manje
Ona Jako mi je
drago čitati te
I osjećati
ljubav protkanu kroz riječi
Na putu
ulaska u sebe si
Gdje ljubav
se ugnijezdila duboko u tebi
On Neke zime ući će u mene
Idem tamo
gdje ljubavi još ima
U smislu
nekom, u skladu svemira
Među zvijezdama…
Ona Hrabro kroči u dubine
Oguli sloj po sloj prošlosti svoje
Zvjezdani
svjetovi nalaze se u svemiru tvojem
Samo kopaj
dublje; u stijenama i pijesku
Dragulji se
ne vide golim okom
Njegov sjaj
spoznat će biće tvoje
I otkriti
ti nebrušeni dijamant
Kojeg spozna
samo srce tvoje