Tuga me u zadnje dane hrani.
Susjedu već drugi puta hitna u bolnicu vozi.
Bliže joj se zadnji dani.
Bolest je uzela svoje.
Susjeda časna sestra nakon tjedan dana
Umrla iz kome.
Samo dva mjeseca prije
Pričale smo u boravku mome.
Knedla mi u grlu stoji
A suze mi vid magle.
Neki strah me obuzeo
i
Pod kožu se zavlači,
Misli mi tjera na negativnu stranu.
Ja se borim kako znam
Pa plivam svaki treći dan.
Bicikl me na vožnju zove
Već neko vrijeme
I svakim danom želja je sve veća
Voziti se gledajući u zalazak sunca.
I to se desi jučer u pravo vrijeme.
No okolnosti se poslože s prenapumpanim
Gumama, ostavljenim i zanemarenim psom
Na benzinskoj pumpi,
A ja nisam drvena, već na sve te stvari
Srce mi krvari i teško mi je
Zbog ljudske nemarnosti;
Te obuzeta tim mislima i emocijama,
Nesvjesna novonastale situacije
Završim u djeliću sekunde na podu
Leteći preko guvernala.
To me dobrano ugruva i rane stvori
Da sad bazenu samo pozdrave šaljem.
Obveze me silne poslovne pritisle i
Traže vrijeme, a ja bih u prirodu, šetnju,
Vožnju biciklom il' u bazen.
Ne bježim ja od sebe, već od tuge
Što me u rujnu hvata.
Emocije su prejake, sjećanja svježa
Na pokojnog brata i majku i
Koliko se trudim da budem
Normalno sretna i vesela
Tuga prevlada, zaboli kožu, kosti
I vlada tijelom.
To je stalna borba jer se ne dam
Misaono se čupam,
Organiziram svoj rođendan,
Prijatelje zovem,
Na promociji ljubavnih pjesama budem,
No tuga me svugdje prati, a
Sreća se u dubine skrila i samo tinja.
Lagana vreva svuda, a
Ja bih da me ljubav vodi,
Da se zanos njen vrati,
Da sretna u snove utonem i
Jutrom da me sreća budi.
Nježne riječi povremeno da čujem,
Rane na koži brže da zaliječim.
Doviđenja tugo, odi sad nekom drugom…
Pečat tvoj na meni ostavio traga,
Dosta je bilo.
Moje vrijeme dolazi sada.
Uzimam u ruke sve nevidljive resurse,
U glavi sam jaka, znam svoje vrijednosti
Te uz sunce izvana,
Moje unutarnje sunce buja u srcu i
Uskoro će van da se izlije.
Ljubavi i srećo tu
sam, hvala ti
Što od sad ideš sa mnom.