Preskoči na glavni sadržaj

Čarobna plaža






Skoro svaki dan na plaži kamen bilo da je sivi, bijeli ili čak plavi,
konture srca nekog ima; bilo da je malo, tanko, srednje,
ovalno ili veće glatko i pravilno. 



Ovdje na čarobnoj plaži s prekrasnim pogledom na otok Ugljan
valovi puni ljubavi pričaju svoju priču.
Poljupcima bijelom pjenom obalu obasiplju, šumom svojim skladaju
najfiniju muziku koju samo uvježbano uho razumije.
Zato su tu svi zadovoljni i uživaju.

Svaki kamen je dragulj mali, jedinstven, s potpisom, poseban i svoju prošlost ima.
Drveće i grmlje ovdje na čarobnoj plaži posebnu ulogu ima. Nije samo zelena oaza
iz daljine, zaklon cvrčcima, pticama, vjetru igralište, već dnevne sobe i kućice za nas
ljude i kućne ljubimce.

A tek miris mora i miris bora koji se isprepliću i igraju skrivača oko svake grane, iglice,
češera i lista. To je ona čarolija koju udahneš čim iz auta izađeš i nogom kročiš na travu
i pijesak, a sa svakim korakom prema plaži bijeli kameni svih veličina zovu te i svojim
oblikom i potpisom mjesto za ležanje ti nude.

Ovdje je posebna energija i tu ne može doći svatko. Ova plaža privlači samo posebne
ljude sa razvijenim trećim okom, koji osjećaju sve živo i vide ono što je drugima skriveno.

Jutrom ovdje valići valjaju razne priče. Preklapaju se, prevrću, šire bijelu pjenu stvarajući
zvuk val, val, vaal, pa su tako valjda i dobili ime. Zagrle oni svaki kamen, poljube ga, 
prenesu šta imaju za reć' i odu dalje. Vrate se moru po novu priču.


Puno tu zvukova ima. Zvuk valova, šum vjetra u krošnjama, pjesma cvrčkova u šumici,
zvuk brodica na moru, glasovi djece i odraslih, pojedinačno javljanje ptica i galebova do
automobila koji dolaze i aviona koji prelijeću nebo.

Danas nema ni oblačka. Sve je plavo svih nijansi. Sunce nas nježno miluje i mazi na toj
čarobnoj plaži. 
U smiraj dana ona postaje čarobna pozornica. Sunce nam tada izvodi interaktivnu predstavu pod nazivom Zalazak sunca na Puntamiki u Zadru. Možete tada biti aktivan sudionik u toj predstavi i  
kreirati s njime kraj predstave po vašoj želji.

Ulaz besplatan, svi ste dobrodošli!
Obavezno ponijeti dobru kameru i osmjeh.




Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...