Odlazak na plažu nakon smještaja u sobu bio je brz i
čudesan. Uživala sam u pogledu na bazen i uređenu okolicu i odlučila sutra ga
isprobati.
Renata i Mario bili su na ležaljkama pod suncobranom i rekli
da je u njemu topla morska voda. Volim toplo. Još jedan razlog da dođem tu.
Izlaskom na južnu stranu van iz kompleksa hotela ukazala mi se poznata cesta i sjećanje mi razvuklo usne u osmijeh.
Prošle godine tu smo se šetali Andrea, Zoran i ja i baš tu smo u kafiću Popaj
popili piće.
Ljiljanka, moja cimerica i ja spustimo se dolje na plažu.
Malo dalje vidim veliki hlad ispod jednog drveta i odlučim da ću ležati tamo.
Usput kod bazena pokupila sam tirkizni ručnik koji će biti lijepa podloga.
Nekoliko metara pored nalaze se dva dugačka stola, klupice i stolci koje su
zauzeli veseli stariji dalmatinci. Druže se igrajući šah i glasno se nadvikuju
i smiju.
Usput dok sam spuštala ručnik, ugledam veliko pero, pa
malo dalje, odn. kraj gornje strane
ručnika nešto manje pero. Poslikam ih i stavim jedno pored drugog. Znam da su
ptičji, ali su podsjetnik da su anđeli sa mnom.Skinem se do badića, spremam
majicu i bermude u vrećicu, okrenem se i ugledam malo sitno pero. Spremim ga u
novčanik. Ahh, koji dobar osjećaj.
Ljiljanka se već kupa. Mažem se balzamom od mrkve i
gledam uokolo. Slatkast miris širi se oko mene. Osjećam se pozitivno i sretno u
tom pomalo čudesnom ambijentu. Kao da me netko vratio u djetinjstvo. Kameni
prirodni oblutci oko mene uz ponešto suhe tanke slame na zemlji, zvuk veselog
razgovora uz smijeh domaćih starijih ljudi zaigranih u svojoj igri. Gore iznad
je kafić, ispred more koje zove. U njemu plastični poligon za spretnost,
penjanje i sportsku zabavu sa lijeve strane, a desno je omeđena plivačka zona
za kupače.
Nakon par minuta ulazim u vodu. Polako bosa hodam po
pijesku pomiješanim sa kamenjem.
Vani je vruće, iznad 36 stupnjeva. Voda mi fino
rashlađuje tijelo, naročito potkoljenice i stopala koja su prešla put od
Zagreba do Zadra sjedeći u autobusu četiri sata. Bacim se u vodu i brzo izvodim
škarice nogama gore dolje. Osjetim ugodno milovanje i masažu vodom oko otečenih
zglobova. Divota. Plivam leđno do kraja omeđene zone opuštajući polako cijelo
tijelo. Vraćam se plivajući pola leđnim, pola prsnim stilom. U nekom momentu otvore mi
se nosne šupljine i tek tada shvatim da napokon slobodno dišem.
Ljiljanka se vani već sunča i čuva naše stvari. Lagano
plutam u plićaku, gledam kamenčiće i tražim neke male posebne. Nađem malo crno
srce oko jednog centimetra. Dat ću ga Ljilji. Baš se razveselim kad ugledam
malo veće bijelo srce. Taj će biti za mene. Odmah zatim tamni smeđi četvrtasti
kamen 2 x 1,5 cm na kojem je obrubljeno malo srce. Taj ću pokloniti Tanji.
Sve
više sretna izlazim iz vode. Kraj mog ručnika nađem zaista čudesan dar s neba.
Četvrasti kamen, odn ostatak keramičke pločice 2 x 3 cm. U gornjem lijevom uglu
je narančasti krug kao sunce, a dolje inicijali slova - tiskano veliko M i
pisano veliko N. Mirjana Nova pomislim prvo i obuzme me još veći val sreće,
sreće ko' u djeteta. Baš posebna poruka. Smijem se od uha do uha, veselo cupkam
od sreće i kažem Ljilji valjda sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Kao da sam
dobila najveći i najpoželjniji poklon na svijetu. Ona se smije meni i čudi, a
ja znam da su čudesni znakovi poruke meni vrlo važnih bića.
