Umivam se suzama misleći na tebe
I ne mogu prihvatiti da te više nema.
Hoće li ikad biti lakše usnit noću
Bez da mi uteg tuge ne pritišće grudi?
Teško je bilo gledat' i osjećat' tvoju patnju
I u mislima se nadat' da nije tako strašno.
Možda smo mogli dobit' još koji dan il' tjedan
Kada bi Ti pokazala da ti je zaista dosta svega.
Samo ne znam da li bih i tada bila spremna
Za taj gubitak – jer ti si bila dar s neba.
Nitko me prije tebe nije slušao na prvu,
Štitio me cijelim bićem i tijelom svojim,
Pokazao tu ljubav divnu, blagu i bez uvjeta
Koja mi sada neizmjerno fali i to me boli.
Vrijeme koje sam s tobom provodila
Bilo je tako dobro i ispunjeno;
Vrijeme koje je punilo moju dušu
I činilo me živom i sretnom,
A sad ga ionako nema; ode nekud
Bez veze u nepovrat.
Ima ga manje svakim danom i više ne znam
Kako da ga vratim u normalu.
Molim anđela čuvara da me čuva i brani,
Da me tješi i vida rane, vodi me i usmjerava,
U ovom teškom razdoblju bez tebe Loni
Kad osjećam se tako samom i tužnom.
Znam da to moram prihvatiti, iako me sve
Iznutra boli i vrišti od tjeskobe i tuge.
Ponekad se pitam zar je moguće da je
Ta čarolija tako brzo prošla i gdje je sada?
Bila si i dala mom životu neopisivo bogatstvo
Jer si svaki trenutak učinila baš kako valja.
Bila si čista ljubav i punina mog svakodnevnog života.
Hvala ti za to vrijeme, za iskustvo učenja od tebe,
Sigurnost i pripadnost, brižnost i prihvaćenost.
Oprosti za sve moje greške prema tebi.
Voljet ću te u srcu i sjećanju dokle god sam živa.