Mirjana Nova

Umivam se suzama misleći na tebe I ne mogu prihvatiti da te više nema. Hoće li ikad biti lakše usnit noću Bez da mi uteg tuge ne pritišće grudi? Teško je bilo gledat' i osjećat' tvoju patnju I u mislima se nadat' da nije tako strašno. Možda smo mogli dobit' još koji dan il' tjedan Kada bi Ti pokazala da ti je zaista dosta svega. Samo ne znam da li bih i tada bila spremna Za taj gubitak – jer ti si bila dar s neba. Nitko me prije tebe nije slušao na prvu, Štitio me cijelim bićem i tijelom svojim, Pokazao tu ljubav divnu, blagu i bez uvjeta Koja mi sada neizmjerno fali i to me boli. Vrijeme koje sam s tobom provodila Bilo je tako dobro i ispunjeno; Vrijeme koje je punilo moju dušu I činilo me živom i sretnom, A sad ga ionako nema; ode nekud Bez veze u nepovrat. Ima ga manje svakim danom i više ne znam Kako da ga vratim u normalu. Molim anđela čuvara da me čuva i brani, Da me tješi i vida rane, vodi me i us...

Lagano smo došli do naših dvora. Svježinu morskog zraka i Kristalno čisto plavetnilo neba Upijamo sretni. Dan je obasjan zlatnim suncem I obojan paletama ljubavnih boja. Hello živote, evo nas novih k tebi! Poznate nam nešto ove ceste, Deja vu nas prati al' na višem nivou. Ne damo se mi I znamo uživat' u svemu novom. I sve što radimo, sebi radimo. Odgovorno s radošću u novom životu Na višem nivou sad u ljubavi bivamo. Deja vu nas prati Na višem nivou.

Život je čudesan u svakom pogledu. S jedne strane snijeg na vrhovima planine Pod blještavilom proljetnog sunca, Pod nebom bez oblačka Gordo stoji i prkosi unatoč svemu. S druge strane nepregledno zelenilo livada i šuma Uz pokoje rascvalo bijelo drvo koje navješćuje proljeće. Čudesna mirnoća rijetkog prometa sivih širokih cesta I beskrajno plavetnilo neba kojeg obrubljuju okolna brda. Život je čudesan u svakom pogledu. Fascinantno klizimo cestom novog života Ostavljajući za sobom lijepe uspomene na drago biće. Znamo i osjećamo da nam je teško pri samoj pomisli na nj' Dok krivudamo cestom novog života i Prolazimo kroz mnoge tunele da bi što brže došli do odredišta. Srce pjeva novu pjesmu – ostani sa mnom, volim te. Slika novog života otkriva se polako i čudesno. S velikim pouzdanjem i iščekivanjem Plovimo zajedno milionima milja pred nama. Život je čudesan u svakom pogledu.

Danas ću prekriti tugu lijepom frizurom, Haljinom žute boje i crvenim remenom. Srediti stvari za put i otići na kavu. Nabaciti osmijeh i prijateljici čestitati rođendan. Danas ću jesti puno čokolade i probati sladoled. Nazdraviti slavljeničkom čašom i tješiti se hranom. Danas ću tugu pretvoriti u slatko, prekriti je Hrabrošću, samopouzdanjem i osmijehom. Tako ću sretna sjesti u auto i odvesti se daleko. Brzinom ostaviti tugu iza sebe i gledati naprijed. Zvonkim ću glasom rastjerati knedlu u grlu I znam da me nitko pročitati neće. Stavit' ću kapljicu parfema iza uha i na grudi Njime raspršiti nostalgiju u srcu. Nitko tugu prepoznati moći neće Odati me može samo u oku suza.

Ova pjesma izašla je u zajedničkoj međunarodnoj zbirci Sarajevo na dlanu . Prvi puta sam bila u Sarajevu i imala sam je čast čitati na 1. međunarodnom pjesničkom festivalu. Slušaj pjesmu svoga srca i svoje duše Jer ona ti kazuje sve. Cijeli dan fućkaj i zviždi iz dubine duše. Srce je povrijeđeno, duša boli… Pitaš se otkud sad to, a ti fućkaj to. Prije bih se okrenula i dala petama vjetra A sad fućkam i pitam se otkud to? Udri brigu na veselje, oprosti i otpusti to. Uvidjela sam lekciju i bila asertivna. Život ide dalje, budi svoja ti! Slušaj svoje srce, ono ti pjevuši i Čudom te čudi otkud sad to?! Ono ti poruku daje, Otpusti i idi dalje!

Želim s tobom šetat' po plaži Slušati šum valova bez obzira Da li se dani ili sumrak spušta. Gledati rumeni zalazak sunca Il' sanjivo buđenje jutra, Udisati čestice ljubavi Puninom slanog morskog zraka. Voljeti te cijelim bićem Onako da sve stane I postoji samo taj trenutak Prepoznavanja naših vječnih duša. Osjećati sve oko sebe, More, kamen, pijesak, val Kao da je dio nas. Stopiti se, nestati U skladnim koracima našim, U otkucajima srca koja pjevaju Pjesmu života pisanu samo za nas.

Danas je moj sretan dan Subota trinaesti – moj sretan broj. Dan za činjenje stvari po mojoj volji. Sve se poklopilo, vrijeme, događaji, Svemir je ponudio, a ja prepoznala Priliku, odlučila i krenula ka ispunjenju. Baš se dobro osjećam, jer Ostvarujem svoje želje i snove. Gledam znakove i slušam poruke Koje mi Svemir šalje. Osjećam i vidim da mi se odmotava Nova staza mog života. Nešto se na podsvjesnom nivou rješava, Nešto se otpušta u mojoj glavi, A tijelo to prati simptomima i Daje potvrdu da nastavim dalje. Zaštićena onima odozgora, Sretna u duši poletno krećem U svoj sretan Sretan dan.

Ne moraš se više bojati kiše, groma i vjetra Loni, gotova su tvoja proljeća Nema te više među nama. Kiša ispire sve tragove tvoje Nadala sam se da ću ih gledati Puno dulje zlato moje. Ponekad ti čujem glas pa Pogledam kroz prozor Kao nekad tad'. Samo kiša, vjetar, Bujanje i rast zelenih listova hoste. Možda si u podrumu pomislim Al' sa knedlom u grlu i navalom suza Znam da nisi,  i iako znam Da je tebi lakše sada Puštam suze da teku Da isperu bol i pritisak u srcu, I sva sjećanja na moje bližnje Kojih isto više nema. Život ide dalje i ja moram s njime.

Trebalo je prvo odabrati pjesmu Možda onu zadnju Ispisanu perom za želju duše Gledajući video Okinog mora iz Splita. Splite – dolazim ti – grade pjesme festivala Da podijelim pjesmu ljubavi sa tvojim morem. Koristim besanu noć punog mjeseca Da je prepišem u Word i pošaljem na odredište. . Splite dolazim ti prošetati Kamenom tvojom rivom, Osjetiti buru kroz njihanje Tvojih zelenih palmi. Vidjeti plavetnilo mora u odsjaju dragog oka I snagu bijelog kamena ponosnih  građevina. Splite dolazim ti prvi puta Na susret pjesničkih duša.

Radost, polet, mladost To iz nekih ljudi zrači A nisu već godinama mladi. Lijepo ih je sresti I u par sekundi njihovog zagrljaja Životnu radost osjetiti. Imaju oni svoje boli i tuge, al' Uz široki osmjeh i red bijelih bisera To se na njihovom licu ne očitava. Među takvima je moja Jasna, Nježna i mekana iznutra Čvrsta i snažna izvana. I pršti od životnog entuzijazma Jer u duhu je još vrlo mlada. I uči i kreativno stvara baš kao mlada.

365 dana Svaki dan Ti si divna Iznutra i izvana. Samo ima dana Kada ti unutarnje sunce Zasjeni oblak. Onda si iznutra prazna I u duši ti tama. Emocije tuge, boli, Beznađa i tjeskobe Zauzmu glavno mjesto U srcu tvome. Ne osjećaš se dobro I to nije dobro Jer mogla bi iskočit' Iz vlastite kože. I tko bi onda bila? I gdje bi tada bila? Rob vlastite močvare emocija Gdje um ti po dnu čeprka. Ali ne zadugo jer, Mjesto ti je negdje drugdje. Kao što pjena na valu Razbije se o kamenu obalu Stvarajući prekrasnu mrežicu Kojom sve dotakne. Tako i ti ideš dalje. Kao val koji dotakne obalu Vraća se natrag gdje mu je mjesto Na širine i morske dubine. Kao zvijezda što na nebu sja I vidi se samo iz tame Stvarajući čaroliju iz noćne more. Snagom srca i uma Vladaš iznutra i vani Bez obzira na svjetlost il' tamu. I zato sjaji svakog dana Jer ne možeš pobjeći od sebe I budi ono što jesi Čista svjetlo...

Isperi sa tijela svu bol, Iz srca žalost i tugu, Osjeti mir u duši I on nek te kroz dan nosi. Sačuvaj lijepe uspomene u umu I dalje kroz život kreni. Uhvati ga pod ruku I modeliraj po svojoj mjeri. Srce će te vodit', um korigirat' Al' otpusti kontrolu i prepusti se životu Rađenim po tvojoj mjeri. Opusti se, nasmiješi i uživaj u njemu. Uz sve što sada imaš Zahvalnost i dalje prakticiraj. Uz bogatstvo duha i ljubavi u srcu Uvijek će ti dobro biti. Duhovni znalci znaju da je Bezuvjetna ljubav svuda oko nas Samo je treba osvijestiti Posebno u trenucima teškim. Rođeni smo iz bezuvjetne ljubavi, Njezin smo dio i njoj ćemo se vratiti. Prepusti se; nek te vodi Kad te obuzmu ružne stvari.

Njen pogled mi tjera suze na oči I srce do bola, Kad pomislim da je jednog dana Neće biti. To je ljubav čista, neuvjetovana Kao kad majka voli dijete. Kad je zagrlim nježno a ipak jako Oko glave i vrata, Stisnem zube od siline A tijelom mi prođe toplina. Duboko dišem s nosom na njenom čelu. Taj nježan dodir njenog krzna Smiruje te u trenu. I ta energija njena samo Daje mir i ljubav! Kad te pogleda onim molećivim okicama Pročitaš tu molbu i odmah udovoljiš Tom zahtjevu za keksom ili algicom. I tada počne ritual. Ona ponosno ko konjček stoji, Glavom maše u lijevo i desno I još te pogledom potraži Kao da kaže:“Dođi, šta čekaš, Sad me pomazi! Sad je naše vrijeme!“ I tako to biva svaki dan u isto vrijeme Već punih dvanaest i pol godina. Tako malo traži, a puno daje Ta moja Lončica, ljubav moja!

Naša Loni  je danas otišla na drugi svijet gdje je oslobođena svih tegoba, boli i patnje. 14 godina i 3 mjeseca proletilo je u trenu. Obogatila je naše živote na najbolji mogući način. Dala nam svoju bezuvjetnu ljubav i budila ono najbolje u nama. Nikad nema dovoljno vremena za pripremu da je više neće biti i nikad nismo spremni za takve odluke da joj skratimo muke. Sve se prebrzo dešava i odjednom je nema među nama. Teško je i srce boli, suze teku, no u duši znamo da je na boljem mjestu i da je više ništa ne muči. Osjećaj da te ljubavi više nema je predubok i prebolan. Ostaju samo lijepe uspomene i taj odnos u sjećanjima,  kroz fotografije, videa i pokoju pjesmu. Ona sada zaista spava, njeni anđeli je paze,  a ovo je nastalo prije nešto više od godinu i pol: Loni spava Kad je gledam kako spava S jezikom što malo viri, Ma najslađe je to biće u mom Životinjskom svijetu. Te njene cape, kićasti rep, Bijelokrem gusta duga dlaka, Glavica slat...