Prihvaćam breme života
Svjesnošću tuge i ljutnje
Duboko zakopane unutra.
Mičem tu sivu koprenu,
Ne treba mi više.
Bacam je u vatru.
Želim se zaogrnuti plaštem
Natopljenim bojama ljubavi,
Mjesečevim zrakama blaženstva,
Iskrama istinske radosti
Vjerno njegujući
Vrijednosti svoga bića.
Znatiželjno živjeti trenutke
U kojima ću upijati, pamtiti,
Davati i primati, prepoznavati,
Omogućavati rast sebi i drugima.
Iz pepela nek se digne ljubav
Kroz veliku magiju u meni.