U danu odlaska
U tom trenutku obilaska
Osjetila je tugu moju
I izvela savršeno čudo
Onako nemoguće kako samo
Priroda u takvim trenucima umije.
Poklonila mi znak ljubavi,
Utjehu i tračak sreće za put
Kroz nadolazeće dane
Do ponovnog susreta nagodinu.
Dug je to period.
Snimim par fotografija,
Onako za uspomenu.
Kasnije sliku dam izraditi
I više o tom ne razmišljam,
Već je onako dragu
U džep notesa pospremim
I svaki dan gdje god idem,
Sa sobom je nosim.
Povremeno je vadim
I u osami gledam;
Čitam iz njenog srca poruke
Kao kad ciganka ti iz dlana gata.
Jednog dana sine mi ideja –
Bit će to naslovnica moje
Nove zbirke poezije.
I bi…
Ruža me vodi kroz
Sve ove dane.
Gledam je na tvrdim koricama:
Nije tako sjajna kao na fotografiji,
Ali tek sada primijetim
Kapljice na njenim listovima.
Pa zar je moguće?
Ruža je kapima tugu iskazala.
Koliko se sjećam,
Sunce je blago tog dana sjalo
Sredinom jeseni nedjeljnog popodneva.
Suze rastanka i tuge
Gušile su me u dubini prsiju
Isto kao prije pola stoljeća
Prilikom mnogih rastanaka
Od tog mjesta i dragih ljudi.
Ruža mi znak ljubavi dala
Kao trajno sjećanje na
Mirisna jutra i trenutke ljeta.
A ja njoj počasno mjesto
Na naslovnici knjige i njen logo
Na svaku stranu stavila.
Osjetite i vi dragi čitatelji
Dio naše povezanosti.
Ljepota ruže nek vam uljepša
Ovaj trenutak i ovaj dan.
Što drugo reći nego,
Ljubav je svuda oko nas!