Tebi što sjajiš
jače od sunca
Iz penkale dok
izlaziš
Tebi što sanjkaš
se riječima
Na uzbrdici
emocija
Satkanih od snova
Tebi što riječi
pišu poruke
Punije od sata
koji otkucava
Vrijeme kroz noć
ovu
Tebi što san
sklapa oči
U mekoj postelji
Od pernatih
jastuka
Tebi što znaš da nečeg
Ima u zvuku
melodije
Što svira tvojim
dahom
I razlijeva se u
ništavilo
Dijela uma što
stvara
Sve lako
Ničeg nema oko
tebe
Ničeg nema zlato
moje
Samo sanjaj i
spavaj
Kroz mekoću ove
noći
Do svitanja zore
Što brzo će doći
Tebi što noć
odlazi u nepovrat
U ovo zimsko doba
Ljuljajući se u
ritmu otkucaja srca
Kroz zvukove
svemira
Ničeg nema osim
tebe
Ničeg nema do
tople postelje
Nas dvoje i čaše
vode
Što gasi ranu
Uzavrelu od bola čežnje
Ničeg nema ničeg
nema
Do nas dvoje
stranaca
U mekoj postelji
Od pernatih
jastuka.
Ničeg nema unutra
Čekam te vani
Na stepenicama
želja
U snovima noći
Gdje radost će
doći
Odvesti me iz
mraka
U bijelo maglovito
jutro
Bez daha
Ničeg nema do
uzdaha
Uspavanog tijela i
Spokoja duše što
luta
Oko nas dvoje